Među ubijenima je tada bio i Eduardo Rozsa Flores zvani Chico koji se u Domovinskom ratu borio u redovima Hrvatske vojske, a koji je bio vođa navodne terorističke skupine.

Osim njega, u akciji je uhićen i Mario Tadić Astorga bolivijsko-hrvatskoga porijekla, a osim Chica, u akciji je ubijen i jedan Irac Martin Dwyer i Mađar Arpad Magyaros.

Predsjednik Bolivije Morales odbacio je zahtjev Irske, Mađarske i Hrvatske da se istraže ta tri ubojstva rekavši da te zemlje to nemaju pravo tražiti objašnjenje. 'Namjeravao sam ih tužiti, to sam namjeravao napraviti. Nisam odvjetnik, ali kako oni mogu braniti ljude koji su došli napasti predsjednika', rekao je Morales, navodi se u depeši iz američkog veleposlanstva u La Pazu. Također je naveo da on sada može zaključiti da su te ljude poslale vlade tih triju zemalja kako bi srušile njega i demokraciju u toj zemlji s vlasti.

Dalje se navodi da je irski ministar vanjskih poslova Michael Martin izrazio nezadovoljstvo reakcijom bolivijskih vlasti nazvavši Moralesa nerazumnim te je istaknuo da su ta trojica ubijena u zasjedi. Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Balasz također je izrazio sumnju da su trojica planirala atentat na bolivijskog predsjednika nazvavši ih žrtvama unutrašnjih političkih odnosa u toj zemlji.

Ovaj događaj Morales je iskoristio da napadne njemu nesklono vodstvo bogate pokrajine Santa Cruz optuživši ih za pokušaj državnog udara, te se tada na njegovom udaru našao još jedan Bolivijac hrvatskog porijekla, Branko Marinković, koji je bio jedan od njegovih vodećih kritičara i vođa oporbe.