Ruske vlasti razmatraju veliku urbanističku 'perestrojku' Rusije uslijed koje bi se na njezinom teritoriju u budućnosti moglo pojaviti 50 novih gradova. Vijest je u utorak objavio poslovni dnevnik Vedomosti pozivajući se na izvore u vladi, koja zasad ne želi službeno komentirati napise
Prema futurističkoj viziji koju prenose Vedomosti, 'Rusi zapravo više ne bi živjeli u 83 autonomne regije, nego u 20-ak aglomeracija u kojima se koncentriraju resursi'. Štoviše, Vedomosti sugeriraju kako bi ova ideja mogla ući u predizborni program predsjednika Dmitrija Medvedeva, o čijoj se novoj kandidaturi posljednjih mjeseci piše sve više.
Novi gradovi trebali bi omogućiti kvalitetnije životne uvjete i rasteretiti velike centre poput Moskve i Sankt Peterburga. Rusija ima velikih problema zbog centralizacije vlasti, kapitala i karijernih mogućnosti u Moskvi, dok tzv. provincije pate od depopulacije. No istovremeno, neki gradovi poput sibirskog Tjumenja bilježe značajan rast stanovništva i životnog standarda zbog eksploatacije okolnih nalazišta nafte.
Teritorijalna reorganizacija trebala bi poboljšati raspodjelu budžetskih sredstava i ulaganja u, primjerice, demografski opustjelim azijskim regijama, gdje zbog kaotične zakonske regulative postoje disfunkcionalna sela od 48.000 stanovnika (dan je primjer Kanevskog u Sibiru), odnosno gradovi od 160 ljudi (Gornenskoe na Pacifiku).
Trenutno 90 posto gradova u Rusiji ima manje od 100.000 stanovnika. Stvaranjem aglomeracija arhitekti ruskog budućeg nadaju se riješiti problem tzv. monogradova, sovjetskih urbanih tvorevina - često izoliranih od veće civilizacije, a nastalih isključivo oko jedne industrije. Osim što prolaze kroz obrazovnu, socijalnu i zdravstvenu depresiju, neki od monogradova tijekom recesije su doživjeli apokaliptične prizore kada bi lokalna tvornica prekinula s radom.
Vlast ne namjerava spašavati takve gradove, nego olakšati njihovo osipanje prateći masovni trend migracije prema većim urbanim središtima.
Nove aglomeracije (gradovi sateliti oko već postojećih centara) trebale bi imati oko tri milijuna stanovnika i omogućiti svojim žiteljima da, u zemlji gdje dva susjedna grada ponekad razdvaja 1.000 kilometara, djeluju unutar dobro povezanog trgovačkog, obrazovnog i kulturnog prostranstva.
Skeptika za ovakvu ideju sigurno neće faliti. Neke od prvih reakcija primjećuju da se u ovom slučaju, doduše, ne pokušava promijeniti tok sibirskih rijeka (simboličan, nikad realizirani sovjetski projekt iz 80-ih), nego se, dapače, nastoji slijediti tokove - uovom slučaju migracijske. No možda bi te tokove'ipak trebale regulirati autonomne oblasti, a ne inženjeri u neboderima daleke Moskve.
