Ni vrlo iskusni poznavatelji hrvatske politike još ne mogu ocijeniti je li raspisivanje međunarodne tjeralice za donedavno najutjecajnijim hrvatskim političarom i njegovo hapšenje u Austriji početak pravog okršaja s korupcijom i kriminalom ili još jedna predstava uhodano pokvarenog sustava.

Politički analitičar i komentator Srđan Dvornik podsjeća da su i dosadašnji procesi protiv ministara bili posljedica njihovih ostavki ili smjenjivanja, a ne njihov uzrok. 'Nitko nije uklonjen s takve pozicije jer je tužilaštvo podignulo optužnicu ili barem otvorilo službenu istragu, nego su ostavke (Polančeca i Sanadera) i smjenjivanje (Rončevića), po svemu sudeći, bili preduvjet da bi se istrage doista moglo provesti', kaže Dvornik.

Primjećuje da u Hrvatskoj djeluje bitno drugačiji oblik korupcije od onog uobičajenog na zapadu. 'Bile to formalne poluge vlasti ili neformalna moć utjecaja daleko preko granica formalnih ovlaštenja, očevidno je da vladajuća politička skupina može praktički neograničeno raspolagati ne samo onime što je formalno u državnoj domeni, već pod kontrolom ima i privatni sektor. Vidjeli smo samo malen isječak u kojem se pokazalo da se uvjetovanjem u javnim nabavama i mnogim sličnim, kod nas vrlo razgranatim poslovima s državnim institucijama i poduzećima može efektivno reketirati značajan dio privatnog sektora te da se to provodi kroz sam sistem, a ne ni u kakvom podzemlju.'

Politika stvara i manipulira privatnim sektorom

U zemalja s obavljenim temeljnim pretpostavkama pravne i demokratske države, s razdvojenom vlašću i vlasništvom, korupciju pokreću privatni interesi prodirući u javne funkcije i 'kupujući' usluge njihovih nosilaca tako da odlučuju neposredno u korist posebnih interesa umjesto da slijede procedure koje jamče javnu korist i kontrolu. Hrvatska ima obrnuto. 'U Hrvatskoj, kao i drugim sličnim zemljama, ako je to neka utjeha, stvari su upravo suprotne: tu politički utjecaj prodire u sva područja društvenog života, i baš stoga imate pravo govoriti i o politički organiziranom kriminalu. Ali rješenje nije u tome da se spriječi koruptivni utjecaj moćnih poslovnih krugova na tijela i nosioce vlasti, nego da se spriječi centre političke moći da po svojoj volji stvaraju poslovne subjekte i manipuliraju njima', podvlači Dvornik.

Sumnjivcima politika nudi utočište

Munir Podumljak iz Partnerstva za društveni razvoj također je dijelom skeptičan kada gleda obračun s korupcijom utjelovljenom u moćnom političaru. 'Zasad se teško oteti dojmu da je dobar dio borbe protiv korupcije i trenutnih uhićenja motiviran unutarstranačkim obračunima u vladajućoj stranci te da se dio predmeta, za koje udruga Partnerstvo za društveni razvoj kao prijavitelj zna da postoje, još uvijek drži u ladici', sažima svoj stav Podumljak, poznat po javnim istupanjima i analizama o provedbi javnih nabava, sukobu interesa, zapošljavanjima u lokalnim i državnoj upravi.

Podumljak ističe da javnost od određenih političara i ne bi trebala očekivati ništa bolje ponašanje na funkciji od onog iz njihove kriminalne prošlosti, ako je toleriraju. 'U Hrvatskoj ne postoji nikakva barijera za ulazak osoba osumnjičenih za korupciju, sukob interesa ili druge oblike nečasnog ponašanja u najviša tijela vlasti, dok je istovremeno dosta pooštren kriterij za ulazak u državnu službu. Ovakvo stanje dovodi stvari do apsurda', naglašava Podumljak i nudi rješenje po kojemu se mora uvesti kriterij političkog integriteta za ulazak u Sabor, Vladu i lokalnu upravu te puno oštrije regulirati političku odgovornost nego što to sada propisuje Kazneni zakon.

Tuđmanov nasljednik uz pomoć Šeksa i Glavaša

Urednik H-alter.org, internetskih novina za civilno društvo, Toni Gabrić smatra da za razumijevanje ove problematike treba podsjetiti na Tuđmanovu projekciju hrvatskog društva s formiranom elitom od dvije stotine bogatih obitelji. Za pretvorbu provedenu u najgorim ratnim uvjetima, podsjeća Gabrić, savjesniji ekonomisti od početka 1990-ih javno su govorili da će biti pljačkaška i da će upropastiti privredu, a kasnije su se stekle indicije da upravo to i jest bila namjera.

'To su bili događaji koji su bitno utjecali na formiranje apsolutno nemoralnog i kriminalnog modela ponašanja, a nakon njih sve je krenulo poput lavine. SDP je prije dolaska na vlast obećavao 'reviziju privatizacije', koju je nominalno i proveo, ali podrazumijevalo se da privatizacijske zloupotrebe budu istražene i sankcionirane, što je propustio dopustiti. Do toga nije došlo za njegova mandata, pa je HDZ, došavši ponovno na vlast 2003. godine, nastavio tamo gdje je stao 1999. godine. Da nije ulaska u EU i famoznog poglavlja 23, taj posao vjerojatno bi bio nastavljen. Dokaz - pljačkaški porezi kojima Kosoričina vlada opterećuje stanovništvo i nesklonost vladajuće političke/ekonomske elite da se na bilo koji način solidarizira s narodom i podnese teret krize koju je sama izazvala', analizira Gabrić.

Na ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana podsjeća i Dvornik, jer Sanader, kao sada najtraženiji hrvatski bjegunac i zatočenik inozemnog zatvora, nije počeo kao moćnik koji je sam nametnuo pokvareni sistem odnosa i postavio svoje poslušnike. 'U borbi za Tuđmanovo nasljeđe njega je kao lik 'za izlog' postavila frakcija koja je odnijela pobjedu nad frakcijom Ivića Pašalića, a ključni u njoj su bili ljudi poput Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša. Ta je frakcija donijela strategijsku procjenu da joj je za povratak na vlast, održanje na vlasti i njeno korištenje za raspolaganje svim resursima ovog društva isplativija 'reformska', 'europska' orijentacija. Međutim, nju se vidi samo u političkoj retorici i u tome što piše u zakonima, ali ne i u prvoj tekovini moderne epohe - ograničavanju političke vlasti i autonomiji društva. Sanader se pokazao sposobnim iskoristiti svoju poziciju frontmena da znatno uveća svoju moć dajući svima priliku da se omaste iz 'profita vlasti', ali i to što je bio prisiljen na odlazak i to što ga sada izlažu krivičnoj odgovornosti pokazuje da je, sa svim što je učinio, ipak bio dio cjelovitog poretka', rasvjetljava Dvornik.

Van iz gliba

Kako iz ovakvog društva, temeljito isprepletenog pogrešnim i štetnim osobama i pojavama, izvući zaključak o nužnim mjerama i potezima te tko bi ih trebao provesti?

Predsjednik Transparency Internationala Nikola Kristić vjeruje da je ključan odabir ispravnih ljudi na prave političke funkcije. 'Sve mjere padaju kod lošeg izbora i netransparentnog postavljanja osoba na ključne pozicije: u sferi politike, gospodarstva, pa sve do najvažnijih institucija i tijela javne vlasti. I to na svim razinama. Tu je ključ našeg državnog i društvenog neuspjeha. Nikakvi zakoni neće riješiti koruptivne rizike. Riješit će ih kompetentni, kvalificirani i pošteni na ključnim pozicijama, ali i na nižim razinama. Ovo što se događa može i sigurno hoće pomoći da kao društvo dođemo do toga. Zakoni moraju postaviti kvalitetne okvire za zaštitu i postupanje. Ako je ovo katarza politike i društva, onda je u ovoj zloj sreći svega što nam se događa zapravo sve jako dobro - ako političke elite to shvate, i sadašnja vladajuća, koja ne znam kako će se oporaviti od svih ovih šokova, ali i opozicija, koja se u toj šokovitosti i ne snalazi baš najbolje', kazao nam je Kristić.

Za Gabrića je jedan od najznačajnijih detalja prošlotjedno distanciranje Andrije Hebranga od 'kriminalne grupe' u vrhu HDZ-a, što bi moglo, kaže Gabrić, biti prva najava masovnog distanciranja od stranke. 'Moramo imati na umu da su vodeće stranke, a pogotovo HDZ, uglavnom i sastavljene od zvjerki sklonih brzom napuštanju broda koji tone. Činjenica je da je najveći broj zloupotreba vlasti u zadnjih 20 godina bio proveden kroz HDZ te bi postupno gašenje ili propadanje te stranke bio znatan doprinos smanjenju kriminala u našoj politici', zaključuje on i predlaže tri koraka. Prvo - raspisati izbore što prije. Drugo - krenuti u izgradnju modernog i odgovornog činovničkog aparata, uz što manje nekritičkog kopiranja inozemnih rješenja i uz što više konzultiranja domaćih i inozemnih stručnjaka. Treće - odustati od neprekidnog mijenjanja svih mogućih propisa, što je stari običaj naših političkih elita, kojim nas sve stavljaju u stanje neizvjesnosti, onemogućavaju ustanovljavanje pravnog sustava i izgradnju sudske prakse.

Povećanje transparentnosti rada i dostupnosti informacija javne uprave, za to se zalaže Podumljak. 'Predlažemo preuzimanje skandinavskog modela koji govori o dva ključna zakona - zakonu o upravljanju informacijama (koji propisuje jedinstven način upravljanja i čuvanja informacija za javnu upravu) te zakonu o javnosti rada državne uprave, koji nalaže tijelima javne vlasti da o svim odlukama i aktivnostima izvijeste javnost, odnosno za manje važne dokumente da ih učine dostupnima na zahtjev.'

Dvornik spominje dvije stvari - raskidanje svih spona koje omogućuju odlučivanje bez uvida javnosti, a to znači i mnogo veću formalizaciju procedura te prekidanje svega što sprečava autonomiju poslovnog sektora. 'Država ga treba izvanjski regulirati i intervenirati radi zaštite prava (pogotovo radnih i socijalnih) i ekonomske stabilnosti, ali ne vladati njime.'