Južnokinesko more jedno je od važnijih svjetskih geostrateških točaka za koje se nerijetko kaže da je drugi Perzijski zaljev s obzirom na bogate resurse koji leže na njegovu dnu. Kinezi su davno procijenili da se tamo, primjerice, krije preko 18 milijardi tona sirove nafte.

Jedna od najprometnijih pomorskih ruta, kojom prolazi i tzv. Pomorski Put svile, inicijativa koju je prije nekoliko godina predložila upravo Kina u cilju jačanja odnosa u regiji, mjesto je različitih sporova između čak devet država i regija - Brunejima, Filipinima, Indoneziji, Kambodži, Kini, Maleziji, Vijetnamu, Singapuru i Tajvanu.

Predmeti međudržavnih nesuglasica najčešće se tiču pomorskih granica te polaganja prava na pojedine otoke, grebene i sprudove. Radi se od oko 3,5 milijuna četvornih kilometara prostora u čiju su se priču kasnije uključili i Japan te SAD-a koji pruža podršku svima koji se protive odlukama najveće sile u regiji - Kine.

Zahtjev za arbitražom, o kojoj je jučer donesena odluka, Filipini su predali 2013. tvrdeći da Kina polaganjem prava narušava konvencije UN-a. Peking je od samog početka odbijao nadležnost suda u Den Haagu, a u čitavu priču se, navodno, uplela i činjenica da je jedan od sudaca iz Japana. No, unatoč tome što su Filipini jednostrano predali zahtjev, konačnom odlukom će biti zahvaćene sve druge uključene strane, osim Kambodže i Singapura koji je u ovom slučaju odlučio biti neutralan te igrati ulogu vođe dijaloga među sukobljenima. s obzirom da se zahtjevom u pitanje dovela kineska tzv. linija od devet crtica koja se pruža na stotine kilometara južno i istočno od kopnenog dijela najmnogoljudnije zemlje svijeta te njezine otočne pokrajine Hainan.

'Povijesna' prava

Spomenutu 'isprekidanu liniju' Kina je utvrdila još 1947. (tada je imala 11 crtica čiji je broj Zhou Enlai umanjio dvije godine kasnije) te su na njoj jasno navedena mjesta i odrednice njezinih polaganja prava nad spornim područjima. Radi se o "povijesnoj" odredbi na koju se ta zemlja poziva i danas.

Prema UN-ovoj Konvenciji o pomorskim pravima (UNCLOS), na čije se kršenje s druge strane pozivaju Filipini, uobičajeno se dozvoljava oko 200 nautičkih milja od obale kako bi se oblikovala tzv. ekskluzivna gospodarska zona. S druge strane Kina prava polaže na ukupno 90 posto teritorija, što je mnogo veća zona od one koja bi se preračunala ako se u obzir uzme UN-ova odredba.

Kina je posljednjih godina, a posebice posljednjih nekoliko mjeseci pojačavala svoje prisustvo u Južnokineskom moru i čitavoj regiji nasipavajući pojedine grebene te praveći tako otoke na kojima su se gradili vojni objekti, piste i slično.

Upravo su ta područja bila istaknuta u zahtjevu Filipina odnosno od Arbitražnog suda se zatražila istraga o tome smatraju li se navedena područja otocima prema odredbama međunarodnog zakona, odnosno teritorijem kojemu se jamči spomenuta ekskluzivna zona tvrdeći pritom da bi se mnogi od njih trebali nazivati samo – grebenima.

Sukladno s prisustvom Kine, raslo je i ono filipinskih saveznika SAD-a i Japana, koji je davnih dana s Vijetnamom, svjestan prirodnih bogatstava te regije čiji je dobar dio davno izgubio, radio na iskapanju "crnog zlata". Učestale plovidbe i prelijetanja američkih vojnih zrakoplova nad spornim područjima izazivala su redovita medijska prepucavanja među glasnogovornicima vlada i relevantnih ministarstava uključenih strana.

Osim na 'isprekidanu liniju', Kina se pozivala i na Deklaraciju o ponašanju uključenih strana u Južnokineskom moru, a neki komentatori i kritičari istaknuli su da su neki od zahtjeva poprilično nejasni. Tome je u prilog došla i kineska diplomatska nota iz 2011. koja je unijela dodatne nejasnoće u definiranje što je u konačnici očito i presudilo.

Društvene mreže 'gore'

Arbitražni sud je dokumentom od 501 stranice odlučio da Kina nema pravo polaganja nikakvih, a posebice 'povijesnih' prava na navedeno područje te da je k tome bespravno gradila sporne objekte i time narušila stanje u okolišu.

Filipini su naravno pozdravili odluku, dok je Kina burna negodovala. Oštrim priopćenjima i odbacivanjem valjanosti presude odmah su se oglasili svi važniji uredi i institucije, od ministarstva vanjskih poslova do Narodnog dnevnika, novinske agencije Xinhua te nacionalne televizijske kuće CCTV.

No, najgore je na kineskim društvenim mrežama čiji korisnici mahom pozivaju na rat s Filipinima. Weibo (kineska verzija Twittera), WeChat (kineska verzija Vibera i Whatsappa) te mnogi drugi važniji portali doslovno 'gore' od osuda i uznemirujućih militantnih stavova.

Proslijeđujući jednu od najčešće korištenih slika – onu s obrisom Kine i porukom da se 'ni najmanje stvari ne gube', 25-godišnji Zhou je poručio da se 'redovi zbijaju', dok je godinu starija Grace Yu istaknula da 'ako se i treba, nek se rat i dogodi jer Kina više nije slaba kao prije'. To su samo neki od oštrih stavova kojih se nisu libili izraziti čak i poneki stranci.

S druge strane filipinski državljani s kineskim adresama su tihi. Naime, njihovo diplomatsko predstavništvo je još prije sedam dana izdalo priopćenje u kojem pozivaju svoje građane da paze na sebe i na svoju imovinu zbog mogućih prijetnja koje mogu nastati uslijed ove političke situacije. Savjetovali su im da budu na oprezu te izbjegavaju bilo kakve političke rasprave uživo, a posebice po društvenim mrežama. U priopćenju se navode i svi važniji brojevi telefona na koje se mogu javiti ako dođe do bilo kakvih nevolja.

Unatoč dramatičnim slikama s društvenih mreža mnogi stručnjaci se slažu da Kina neće reagirati impulzivno u cilju izbjegavanja dodatne eskalacije. Samo pojedini se pribojavaju sukoba kakve su Kina i Vijetnam imali prije tri desetljeća. No, velika većina je sigurna da će biti teško predvidjeti daljnje odluke i poteze novoizabranog filipinskog predsjednika Rodriga Dutertea kojemu bi, unatoč važnoj i povijesnoj pobjedi, u ustima mogao ostati gorak okus.