Ruska vojska na Krimu sve je podsjetila na probleme od prije pet godina kada se dobar dio Istočne Europe smrzavao zbog spora između Ukrajine i Rusije. Ovih dana povijest se ponavlja, a sukob između Rusije i Ukrajine može prerasti u otvoren rat. Srećom, zima je pri kraju, ali problemi vezani uz ovisnost Europe o ruskom plinu ostaju posebno u industriji vezanoj za ovaj energent. Iako se u međuvremenu smanjila ovisnost Starog kontinenta o ruskom plinu, Moskva još uvijek u ruci ima i snažnu geopolitičku batinu.

Zapadna Europa pronašla je alternativne pravce nabave plina, ali Srednja i Istočna Europa još u znatnoj mjeri ovise o ruskom plinu. Zbog te ovisnosti, istočnoeuropske zemlje ranjive su i ovise o raspoloženju vlastodržaca u Moskvi. Ni Europska unija nije zadovoljna pretjeranom ovisnošću nekih članica o ruskom plinu pa nastoji natjerati Rusiju da projekt Južni tok otvori i drugim zainteresiranim dobavljačima pored njihova monopolista Gazproma.

Hrvatska pak već godinama nastoji prodati projekt LNG terminala koji je prolazio kroz različite faze, ali se dalje od početka nije pomaknuo. Hrvatska Vlada sada je projekt LNG terminala uvrstila među strateške projekte kako bi izbjegla birokratske zamke koje su do sada minirale mnoge projekte. To znači da država ima pravo izvlaštenja privatne imovine i može mimo lokalnih jedinica donositi odluke o izdavanju građevinskih dozvola po kontroverznom Zakonu o strateškim investicijama. Takva odluka otvara prostor korupciji na najvišoj razini, ali to je druga priča.

Potencijalnim investitorima sigurno će biti draže to što će se sve rješavati na najvišoj razini. Iz Ministarstva gospodarstva nam kažu da je u tijeku izrada Studije utjecaja na okoliš koja bi trebala biti gotova do kraja mjeseca. Nakon toga, nastavljaju, Hrvatska će zainteresiranim stranama nuditi gotov projekt pa i pokušati iskoristiti priliku da ponudi LNG terminal na Krku kao alternativni dobavni pravac dostave plina u Europu uzimajući u obzir i najnoviju krizu u Ukrajini preko koje prelaze brojni plinovodi s ruskim plinom.

Kao što je poznato, Katar je zainteresiran da bude dobavljač, a prema procjenama za gradnja LNG terminala na Krku potrebno je pronaći investitore koji bi uložili oko 630 milijuna eura. Alternativni plinski pravac omogućit će veću dostupnost plina u Europi, ali i bolje pregovaračke pozicije prema ruskom monopolistu Gazpromu, koji će ostati glavni dobavljač prirodnog plina za Europu desetljećima. Dakle, ruski plin se u Europi ne može zamijeniti, ali se može smanjiti ovisnost otvaranjem alternativnih dobavnih pravaca. Hrvatska bi tu priliku trebala iskoristiti.