Prostitucija obično podrazumijeva prodaju ženskih seksualnih usluga, a zbog društvenih uvjetovanosti, specifičnosti aktera i ponude na svjetskom tržištu, regulirana je različitim zakonskim modelima. Europski parlament 2014. godine pozvao je članice Europske unije da se suzdrže od kriminaliziranja i kažnjavanja prostitutki te podržao nordijski model kažnjavanja kupaca seksualnih usluga. Takav model, uz pozitivne rezultate, zasad je zaživio u Švedskoj, na Islandu, u Norveškoj, Sjevernoj Irskoj, Francuskoj i Irskoj.

U Njemačkoj je, međutim, od 2002. liberalizirana prostitucija, a brojni negativni učinci tog poteza nastoje se suzbiti novim zakonskim odredbama, što uključuje obaveznu upotrebu kondoma, registraciju i zdravstvene preglede prostitutki, kao i zabranu flat rate bordela (neograničene usluge po jednoj cijeni) i gang bang partyja (grupni odnosi). Njemačka seks industrija teži oko 15 milijardi eura godišnje, počiva na trgovini ljudima i uništava živote stotina tisuća žena u ringu prisilne prostitucije.

Što vas je potaknulo da se posvetite ovoj problematici?

Duga je to priča, zapravo ne znam gdje bih počela. U svojoj terapeutskoj praksi imala sam mnogo klijentica koje su iskusile pakao prostitucije i bile kažnjene na sudu. Prostitucija ne pogađa samo njih, pogađa cijelo društvo, oblikuje način razmišljanja, utječe na odnose između muškaraca i žena, na cijele obitelji. Čak 50 posto kupaca seksualnih usluga u Njemačkoj, a procjenjuje se da ih je dnevno 1,2 milijuna, oženjeni su ili u vezi. Sve te supruge i partnerice prevarene su i izložene spolnim bolestima, a da to ni ne znaju. Inače, osam godina radila sam za nevladine organizacije u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, još u vrijeme rata, i vidjela sam kako su oko nekih kampova međunarodnih mirovnih snaga, poput gljiva, nicali bordeli. Prostitucija je procvjetala tamo gdje je nikada prije nije bilo. U Prizrenu sam otvorila sklonište za žene, drugo takvo na Kosovu, i svjedočila mnogim traumama.

Kakve je posljedice u Njemačkoj ostavila legalizacija prostitucije iz 2002. godine?

Ljudi koji su donijeli taj zakon bili su, u najboljem slučaju, potpuno naivni. Političari nisu razmatrali prostituciju kao takvu, nego diskriminaciju žena u društvu i njihovu obespravljenost. Željeli su osnažiti žene tako što su ih pretvorili u 'seks radnice', izjednačujući njihova prava sa svim ostalim poduzetnicima. Prostitucija se više nije trebala doživljavati kao djelatnost 'protivna dobrom moralu'.

Temeljem poruke da nema grižnje savjesti, povećana je i lepeza seksualnih usluga. Odmah poslije stupanja zakona na snagu muškarci su počeli učestalo tražiti seks bez kondoma, uriniranje po licu, veliku nuždu, penetriranje šakom... Jednu takvu listu s 30-ak usluga ponekad, kada su ljudi u nevjerici, pokažem na predavanjima. Kao rezultat, dramatično je povećana potražnja i ponuda seksualnih usluga, cijene su pale te se prostitucija od 2002. povećala i do 30 posto. To su neslužbene procjene policije zato što danas imamo megabordele sa smještajnim kapacitetima za oko 1000 kupaca seksa, pa čak i više. To prije nismo imali.

U međuvremenu je postalo očito kakve su poruke poslali. Muškarcima su poručili da imaju pravo na seks, da ne mogu kontrolirati svoje seksualne nagone i da zbog toga ne moraju osjećati grižnju savjesti. Kada bi to bilo točno, značilo bi da su muškarci po prirodi seksualno agresivni predatori, drugim riječima: psihopati. Ženama su poručili da muškarcima moraju isporučiti seks. A sve to ostalo je utisnuto u kolektivnu svijest njemačkog društva. Ne, ne postoji pravo na seks, a muškarci su definitivno sposobni kontrolirati svoj seksualni nagon.

Što je s 'klasičnim' nasiljem prema ženama?

I ono se povećalo. Zakonodavci su mislili da će legaliziranjem prostitucije 'očistiti' scenu, da više neće biti kriminala, iskorištavanja žena i nasilja nad njima. Dogodilo se suprotno: kriminalitet je porastao jer je osnažen položaj svodnika i trgovaca ljudima, koji su nanjušili priliku za veliki biznis i doveli mnoštvo najranjivijih žena u Njemačku, uvodeći ih u prostituciju. 'Četvrt crvenih svjetiljki' je izrazito kriminalno okruženje u rukama kriminalnih bandi. Ljudi koji su 2002. izglasali taj zakon dopustili su da se kriminalce doživljava kao poslovne ljude. Država je postala svodnik najranjivijim ženama.

Njemački mediji izvještavali su da korporacije nagrađuju svoje zaposlenike seks partyjima i da maturanti proslavljaju kraj školovanja u bordelima…

Da. To su česte pojave. To je rezultat normalizacije prostitucije.

To zvuči nevjerojatno, barem za hrvatske prilike. Ovdje se uglavnom kažnjavaju prostitutke i svodnici, a klijenti su obično nedodirljivi, 'štićene stranke', skrivenog identiteta. Aktere u ringu tzv. elitne prostitucije štite visokorangirani političari. Kakva je to poruka društvu?

Upravo zato je ova tema tako važna za hrvatske prilike. Nemojte sad pogriješiti. Legalizirate li prostituciju, to će upropastiti cijelu jednu generaciju, a iduća će morati ispravljati pogrešku. Tisućama godina naša društva okrivljuju žene za pogreške koje čine muškarci. Vrijeme je da to prestane. Točno je i da uvijek postoji određeni razlog koji gurne ženu u prostituciju, one to nikada ne čine dobrovoljno. Kriminalizirate li žene u prostituciji, to je dvostruko kažnjavanje: prvi put kažnjene su nasiljem u djetinjstvu ili siromaštvom, a drugi put ih kažnjava država. Moramo jasno označiti krivca, a to je kupac seksa. Ne postoji pravo na seks, a seksualni odnos podrazumijeva pristanak. Dopustite li prostituciju, šaljete poruku da muškarci imaju pravo na seks bez pristanka.

No prostitutke u javnosti znaju reći da to čine dobrovoljno. Tako je i u Njemačkoj argumentirana liberalizacija - namjera je bila 'omogućiti ženama koje slobodno rade da to i nastave'.

Kada istupaju u njemačkoj javnosti, uvijek je to nekolicina istih žena koje si uzimaju pravo govoriti u ime svih drugih, a otkriveno je da među njima ima i profiterki iz sustava prostitucije. Jasno je da iza onih koje na vlastitom primjeru promoviraju prostituciju stoji lobi seksualne industrije, koji utječe na donošenje političkih odluka. Felicitas Schirow, žena koja je 2002. presudno utjecala na legalizaciju prostitucije, posjedovala je bordel u Berlinu, a izglasavanje zakona proslavila je s pojedinim političarima uz šampanjac.

Najviše žrtava trgovine ljudima u svrhu prostitucije dolazi u Njemačku iz zemalja istočne Europe, osobito Rumunjske. Nastavlja li se taj trend?

Da. Prije zakona iz 2002. godine Njemice su činile 80 posto svih žena u prostituciji, a sada je 80 posto žena iz drugih zemalja, uglavnom iz istočne Europe. Porasla je potražnja, kao i konkurencija na tržištu, cijene su pale. Veliki je to biznis.

U peticiji kancelarki Angeli Merkel kažete da zakon o prostituciji krši njemačko pravo na jednakost žena i muškaraca. Na što se točno mislili i što je s muškom prostitucijom?

Klijenti muškaraca u prostituciji gotovo uvijek su muškarci; udio žena klijenata mjeri se u promilima. Prostitucija nema nikakve veze s jednakošću žena i muškaraca, riječ je isključivo o muškoj seksualnosti i o dominaciji muškaraca nad ženama. Pogledate li što sve rade ženama u prostituciji, bordeli u Njemačkoj mogu se slobodno nazvati i kampovima za silovanje. Ženska seksualnost oduvijek je bila potiskivana, skrivena. Morale smo se sramiti vlastite seksualnosti i biti na usluzi muškarcima, a prostitucija definitivno ne doprinosi liberalizaciji ženske seksualnosti. Upravo suprotno, prostitucija još više udaljuje žene od njihove seksualnosti. U državama u kojima su kupovina seksa i pornografija, kao prostitucija na filmskoj traci, legalne, heteroseksualnost postaje riskantno ponašanje za žene: visok je rizik da će njihovi osjećaji i želje za vrijeme spolnog odnosa biti ignorirani i da će njihova tijela biti iskorištena na račun muških seksualnih nagona.

Kako to da je Njemačka toliko podbacila po pitanju prostitucije? Osim što ignorira rezoluciju Europskog parlamenta, još uvijek nije ratificirala ni UN-ovu konvenciju iz 1948. protiv trgovine ljudima.

Ta konvencija jasno kaže da ne postoji 'dobra prostitucija': 'Budući da su prostitucija i popratno zlo trgovine ljudima u svrhu prostitucije nespojivi s dostojanstvom i vrijednošću ljudske osobe i ugrožavaju dobrobit pojedinca, obitelji i zajednice...'

Ova konvencija nije kompatibilna s njemačkim liberalnim stavom o prostituciji. Kada bi je ratificirali, morali bi zatvoriti sve bordele, koji se smatraju biznisima, i kazniti voditelje bordela, koji se smatraju izvršnim direktorima.

Njemački lobisti za legalizaciju prostitucije ukazuju na 'terapeutski efekt' spolnog čina. U Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj i Švicarskoj, Češkoj, Austriji, Belgiji postoje licencirani i od države plaćeni seksualni asistenti za osobe s invaliditetom, sa svrhom jačanja njihovog samopouzdanja i ohrabrivanja na uspostavu trajnih partnerskih odnosa. Je li i to, po vama, prostitucija?

Lobisti industrije seksa su veoma jaki i upravo ovo je jedan od njihovih ciljeva. Trgovina ženama druga je najveća ilegalna trgovina na svijetu, nakon trgovine oružjem i narkoticima. Kad čitate novine, prevladavaju mitovi i laži iz te seks industrije, u kojoj završi većina žena iz lanca trgovine ljudima, poput one da je prostitucija najstariji zanat na svijetu iako je to najstariji oblik eksploatacije žena od muškaraca, da bi bez prostitucije porastao broj seksualnih prijestupa, da se žene dragovoljno bave prostitucijom i da muškarci trebaju seks, uključujući osobe s invaliditetom, štićenike u staračkim domovima i psihijatrijskim ustanovama. Mnogo novca i strategije uloženo je u širenje tvrdnje da muškarcima treba seks, što nije točno. Trebaju im zadovoljavajući, ispunjavajući međuljudski odnosi i veze, no to ne uključuje nužno seks. Postavljanje takvih zahtjeva zdravstvenom sustavu je širenje biznisa seksualne industrije, koja u svoje ciljeve ulaže mnogo novca i napora.

Nordijski model uveden je prvo u Švedskoj 1999. godine, a naknadno su ga preuzele Norveška, Island, Irska, Francuska i Sjeverna Irska. Kakva su iskustva tih zemalja?

Prilično dobra. Ulične prostitucije gotovo uopće nema, oslabljena je trgovina ljudima, a ubojstva žena u ringu prostitucije u Švedskoj gotovo su posve iskorijenjena. U međuvremenu, u Njemačkoj je ubijeno 69 prostitutki. Naravno, lobisti seks industrije u Njemačkoj nastoje raznim dezinformacijama umanjiti pozitivne učinke nordijskog modela. Putujem dosta po svijetu kako bih govorila o učincima legalizacije prostitucije, a osobito su mi dojmljiva iskustva iz Švedske. Upitate li mladog Šveđanina što on misli o ljudima koji kupuju seks, reći će vam da je to sramotno. Postavite li isto pitanje mladiću u Njemačkoj, odgovorit će vam da je to cool. To su pripadnici iste generacije, samo što je jedna odrasla u zemlji u kojoj se kažnjavaju kupci seksa, a druga u zemlji u kojoj je prostitucija legalizirana.

U Francuskoj se kupci seksualnih usluga kažnjavaju s 1500 eura, a recidivisti s 3750 eura. Je li to primjerena kazna?

Ne mogu procijeniti vrijednost novčane kazne, ali ono što je uistinu dobro kod penalizacije kupaca seksa jest to što oni moraju ići na posebne edukacije, gdje im se predočava da je to što čine zapravo nasilje nad ženama. Ukoliko to odbiju, moraju u zatvor.

Kakve su 'izlazne strategije' za žene predviđene po nordijskom modelu?

Važno je, za početak, reći da su različite kategorije uključivanja žena u prostituciju: neke su žrtve trgovaca ljudima, neke devastirajućeg siromaštva, ali najviše žena koje su svojevoljno došle u moj ured i kažu da se svojevoljno bave prostitucijom bilo je zlostavljano u djetinjstvu. Nitko se prostitucijom ne bavi bez konkretnog razloga, vezanog uz neku traumu. Brojna istraživanja pokazala su da većina žena u prostituciji, njih 85-95 posto, želi naći izlaz. Stoga nordijski model ima i izlazne programe. Prostitucija utječe na mnoga područja života, pa su izlazni programi multimodalni i uključuju skloništa, socijalnu pomoć, tečaje stranih jezika, stručno osposobljavanje, psihoterapiju...

Kritičari nordijskog modela kažu da taj model dodatno ugrožava prostitutke jer one postaju ovisnije o svodnicima, a smeta im i to što protivnici legalizacije prostitucije 'patroniziraju' prostitutke. Uglavnom zagovaraju tzv. novozelandski model. Otkako je ta država 2003. dekriminalizirala cijelu industriju, govori se o 'uspješnoj priči', sa osnaženim položajem žena u prostituciji. Što vi mislite o tom modelu?

'Novozelandski model' je zapravo 'njemački model' drugog imena. Oni koriste riječ 'dekriminalizacija' umjesto 'legalizacija'. No ishod je isti: oni kažu da postoji 'dobar oblik prostitucije' i govore o 'seksualnom radu'. A New Zeland je mala država, s manje od pet milijuna stanovnika. Negativni učinci nisu toliko vidljivi kao u Njemačkoj, u kojoj 1,2 milijuna muškaraca svakodnevno iskorištava prostituirane žene.

Prihvaćate li koncept seksualnog rada, to znači samo jedno: degradirate vaginu u alatku. Taj koncept pretvara vaginu u objekt, instrument u koji može penetrirati 20, 30 muškaraca dnevno. Prvo se moramo zapitati može li vagina biti svedena na cijev usisavača? Anatomski i psihološki to nije moguće. Vagina, a pod tim mislim na ženske spolne organe, ne može se razdvojiti od ženskog tijela. Upravo suprotno, to je visoko osjetljiv organ povezan s našim mozgom i cijelim tijelom. Najintimniji je dio žene.

'Dobrovoljna' odluka o odavanju prostituciji podrazumijeva određene uvjete. Sve prostituirane žene koje su mi došle u ured imale su povijest nedovoljne zaštite u djetinjstvu, koja je dovela do nedovoljne samozaštite. Te žene rano su se naučile 'isključiti'. Ovdje, također, nalazimo brojna istraživanja koja ukazuju na vezu između nasilja u djetinjstvu i prostitucije.

Zakaže li zaštita u obitelji, država ne smije postati suučesnik u tim traumama. Država koja tolerira degradaciju žena u objekte, država u kojoj je podčinjenost žena prikazana kao oblik eroticizma, takva država je potpuno mizogina i sadrži zločinačke strukture.

U svom radu s prostitutkama ustanovili ste da one u sklopu obrambenog mehanizma odvajanja od stvarnosti pojačano luče hormone s anestetizirajućim učinkom, pa im tako, primjerice, može potpuno nestati osjet mirisa. Što im se još događa?

Upitate li ženu koja nikada nije iskusila seksualno nasilje ili prostituciju može li uopće zamisliti seksualni odnos sa strancem koji je ne privlači, ona će napraviti grimasu gađenja. To je normalna reakcija. Kako onda žene to mogu činiti? Jedino odvajanjem od 'normalnosti', uz pomoć blokade osjeta. Ne osjećate mirise, okuse. Čak i kada vam priđe zgodan muškarac, ne osjećate li privlačnost, nećete moći stupiti u spolni odnos s njim osim ako ne 'isključite' osjete. A nije da se možete 'uključiti' i 'isključiti' po potrebi. Mnoge žene koje su se bavile prostitucijom godinama nakon što su prestale nisu imale osjete, nisu mogle omirisati proljeće u zraku ili u potpunosti okusiti jelo. Oporavak gotovo nikad nije potpun, a izgubljeni osjeti ne mogu se vratiti nikakvim čarobnim štapićem. Iako, ponekad se i to dogodi, pa žene obično kažu da su ponovno rođene.