'Čovječe, on stavlja metke u pištolj! Luđak će nas sve pobiti. Bjež'mo odavde!', rekao je sa svojih 203 centimetra i 125 kilograma najviši i najsnažniji među igračima amaterske košarkaške ekipe iz Zagreba. Taj se pištolj nije pojavio u Berlinu, Juarezu, Trogiru ili nekom od zagrebačkih predgrađa, gdje se u posljednje vrijeme često puca, već u jednom od najuspavanijih gradića na sjeveru Europe. Vidjevši šaržer i izraz lica onoga koji ga puni, pomislio sam da je od svih mjesta na svijetu u kojima je moguće nastradati u oružanom sukobu u 23.17 sati u petak 12. listopada 2018. najnevjerojatnije da se to dogodi baš u sićušnom Haapsalu na Baltičkom moru.

S 10.000 stanovnika, ruševinama srednjovjekovnoga dvorca i dva lječilišta s ljekovitim blatom, Haapasalu se čini kao mjesto u kojem se ionako malo toga događa i u kojem nema sukoba. Pištolj te večeri u sukobu između iskusnog ruskog makroa i mladog estonskog nacista u pubu Afrika jedna je od slika nove Europe bez obzira na to radilo se o Baltiku ili Balkanu.

Začuđuje koliko se malo prate događaji u baltičkim zemljama i koliko malo o njima znamo. Litvu većinom poznajemo kao košarkašku naciju i to još iz doba rivaliteta Cibone i Žalgirisa, Sabonisa i Dražena Petrovića te kasnije kroz antologijske utakmice naših reprezentacija. Malo je poznato da je upravo Litva jedna od zemalja s najvećom stopom emigracije mladih ljudi. U još drastičnijim razmjerima od Hrvatske, procjene su da je država slijedom emigracija u prethodnih deset godina izgubila 12 posto stanovništva. Razlozi su odlaska mladih ljudi gotovo identični onima iz Hrvatske, BiH ili Srbije. Dok Litavce zamišljamo isključivo kao Jasikevičiuse i Marčulionise, o Latvijcima znamo još manje.

Latvija je država u kojoj su se prošlog mjeseca održali parlamentarni izbori s globalno važnim rezultatima. Na izborima je pobijedila socijaldemokratska stranka Harmonija, ali važnije od socijaldemokratskog karaktera je činjenica da se radi o stranci s vrlo snažnim vezama s Rusijom, što jasno mijenja odnose moći na Baltiku i položaj ruske manjine koja čini četvrtinu stanovništva ne samo u Latviji već i u ostalim baltičkim državama.

Estonija nam je pak poznata kao društvo koje prednjači u digitalizaciji svih procesa, naročito onih vezanih uz javni sektor i gospodarstvo. Zemlja je to i ukusnog dizajna i iznimnih postignuća u obrazovanju, gdje na PISA istraživanjima 2015. nadmašuju svoje susjede Fince i postaju među najboljim svjetskim obrazovnim sustavima.

Sve ove zemlje u ekonomskoj su sferi toliko bolje od Hrvatske da se među svim državama svijeta na listi Doing Business nalaze između 14. i 19. mjesta, što je puki san gledajući s našeg 58. Osim lijepih gradova, srdačnosti ljudi i interesa za košarku, ove su države obilježene jasnim strahom od Rusije koji je rezultat burne prošlosti i trenutnih geopolitičkih odnosa moći.

Pub Afrika dobio je ime po plaži za djecu punoj skulptura afričkih životinja što se nalazi na promenadi Haapsalua kojom su šetali još stari Romanovi. Sredinom listopada taj je pub jedino mjesto u koje se može izaći petkom navečer, a tog je petka bio posebno pun jer se u gradu održavao veliki međunarodni ženski i muški veteranski košarkaški turnir. Za nas iz Hrvatske zanimljiva je to slika: visoki stolci, pivo, pjevač za sintisajzerom koji izvodi estonske šlagere, parovi različitih godina koji plešu.

Svi su se iskreno nasmijali kad mi je prišao čovjek zalizane kose s nekoliko zlatnih zubi i s uvjerenošću propovjednika pokazao za jedan stol te rekao: 'Devočke! Devočke! For you. Good Price. Good'. Rekao sam da nismo zainteresirani, što ga nije spriječilo da se četiri puta vrati prepoznavši baš u meni, od svih mojih suigrača, potencijalnog mušteriju. Svaki je put kad bi mi prišao, spominjući slavensku braću, predsjednicu i Putina, bivao sve nervozniji. Posebno je postao nervozan kad mu je prišao snažan mladić hipsterski podrezane bradice u kožnatoj jakni s arapskom maramom i nešto rekao na estonskom. 'Daj mu pogledajte majicu', rekao je netko. Na majici se nalazila fotografija nacističkoga estonskog generala Alfonsa Rebanea iz Drugoga svjetskog rata u SS uniformi i veliki natpis SS. Još nekoliko izmijenjenih rečenica. Poziv da se izađe iz kluba. Povratak Rusa. Stavljanje metaka u pištolj…

Pištolj i sukob, naravno, nisu imali veze s ideologijom, Drugim svjetskim ratom ili nečim takvim već s 'doing businessom'. Borba oko prostora, resursa i ekonomskog interesa osnovi je motiv djelovanja kako na međunarodnoj i državnoj razini tako i na onoj u kojoj se nude usluge prostitutki u usnulom estonskom gradiću dok svira Modern Talking. Borba je to što traje stoljećima, a koja svojim simbolima na majicama zamagljuje suštinu kako na Baltiku tako i na Balkanu, kako u naprednim gospodarstvima nove Europe tako i onima, poput našeg, koja stagniraju ili nazaduju.

'Bjež'mo odavde. Odeš iz Hrvatske 2000 kilometara u jebenu estonsku provinciju igrati košarku i nađeš sve isto kao i kod nas: Drugi svjetski rat, svađe i prostituciju. Majke mi ako nije bolje kod nas. Bar su svi normalni', rekao je jedan od pametnijih među nama.

P. S. Pištolj nije zapucao.