U kasno rujansko sunčano poslijepodne 35-minutni let od Zagreba do Sarajeva najljepši je turistički promotivni film o Bosni i Hercegovini koji možete zamisliti: pašnjaci i rijeke, guste šume i goleti, visoke planine na kojima se već bijeli snijeg, a koje gotovo možete dotaknuti vršcima prstiju. Bosni i Hercegovini mogu oduzeti sve, ali prirodnu ljepotu te magične zemlje neće moći ni oni najzlobniji.

U nedjelju 7. listopada 2018. u BiH se održavaju osmi opći izbori u povijesti ove države. Opći označava da se na izborima biraju ni manje ni više nego: članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predstavnici za Predstavnički dom Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik Republike Srpske, potpredsjednik Republike Srpske i predstavnici za Narodnu skupštinu Republike Srpske, kao i predstavnici za skupštine deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Puno je to političara čak i da se radi o mnogoljudnim zemljama poput Brazila, Njemačke, Rusije, Nigerije ili Indonezije. U BiH se za glas 3,3 milijuna birača bori nevjerojatnih 111 političkih stranaka i nezavisnih listi. Puno je to političara za malu, sitnu vlast.

Las Vegas za političare

U to sunčano poslijepodne prva stvar koju ćete ugledati kada krenete iz sarajevske zračne luke u bilo kojem pravcu lica su političara. Ako skrenete desno i vozite prema Lukavici, dočekat će vas Milorad Dodik i slogan njegovog SNSD-a 'Pod zastavom Srpske – za jedinstvo Srpske!'. Snažne riječi za nekoga tko se natječe za člana Predsjedništva BiH, pri čemu će, u slučaju uspjeha, morati prisegnuti na Ustav zemlje protiv koje se bori i koju zove nemogućom državom.

'Znaš šta, to su ti sve takvi foleri. Jadnici. Narod nema hljeba tu u Istočnom Sarajevu. Samo zapošljavaju svoje. Svi glasni i jaki, puna usta srpstva, a niko nema ništa. Žao mi je samo ovih ljudi koji su izginuli na svim stranama. I ja sam se, prijatelju, borio. Vjeruj mi, ne znam ni za koga ni za šta.' Riječi su to šezdesetogodišnjeg taksista iz Istočnog Sarajeva taman negdje na mjestu gdje Istočno Sarajevo postaje samo Sarajevo. 'Da nema ovo malo prometa prema Sarajevu i prijevoza migranata koje svi vozimo kao krumpire, ne bi imali što jesti', dodao je.

Sarajevo je prekrasan balkanski grad u kojem pri kraju rujna 2018. ne možete vidjeti nijednu reklamu za televizijske pakete, sredstvo za čišćenje, toalet papir, lijekove za inkontinenciju, novi automobil, čips ili parfem. Nema ovdje trenutno marketinških kampanja multinacionalnih kompanija, niti propagandnih akcija međunarodnih organizacija često obilježenih lažnim moralom. Trenutno se u Sarajevu organizira psihodelični politički festival, a jedino što možete vidjeti lica su političara i njihove poruke kojima malo tko više vjeruje. Najviše je onih SDA, koji ukazuju na 'Snagu naroda', pri čemu nije jasno kojega, jer nećete vidjeti mnogo imena koja ukazuju na mješovitu nacionalnu strukturu zemlje i glavnog grada. Nađe se po Sarajevu i koji plakat HDZ-a BiH s Draganom Čovićem u velikom formatu pod sloganom 'Narod i domovina', pri čemu nije jasno o kojoj se domovini radi.

Ako je Bosna i Hercegovina za nekoga obećana zemlja, onda su to političari, a u ovo predizborno vrijeme Sarajevo je njihov Las Vegas - blještava svjetla velikog grada i igre na sreću. Igre što su smišljene prije nekoliko desetljeća, u kojima su ljudi i njihove sudbine tek pijuni. Konce igara vode lokalni treneri te izbornici koji se nalaze na različitim dijelovima svijeta koristeći ovu prekrasnu zemlju za svoje ciljeve. Igre su to različitih motiva na različitim razinama: od toga da se dobitkom zapošljava nećaka ili kćer, preko toga da se pere veliki novac iz različitih dijelova svijeta i štite različiti kanali ilegalnog protoka oružja, droga ili ljudi, do velikih geopolitičkih borbi o kojima podjednako raspredaju veliki i mali grabar kitarovići, vučići, erdogani, putini i junckeri ovog svijeta.

'Neće, bolan, bit rata'

Igra je to koja u ovih dvadeset i nešto godina ne uključuje samo oštro odvojene nacionalne torove, već i klasičan podbačaj i prevaru socijaldemokratske opcije u trenutku kada je imala vlast. Ako je neka zemlja i ako su neki ljudi izdani od politike, onda je to BiH i njezini građani. Upravo zbog te i takve izdaje na ovim je balkanskim prostorima u potpunosti prirodno da je to ujedno zemlja u kojoj je jedina grana djelovanja koja raste i uspijeva upravo – politika.

'Ja to zbilja ne razumijem. Dvadeset godina ista fora, čovječe. Dvadeset godina isto sranje, ba. Ljudi odlaze. Svima im ljudi idu. I iz Mostara, i iz Banje Luke, i iz Sarajeva. Dokle, čovječe, dokle to može ići? Jesmo mi zaista tolike ovce? Za koji sam se ja k…. borio? Za koji sam k…. nastradao? Što se više svi ne podijele, da vide kako su jadni. Samo da vide ko bi se za njih takve jadnike borio. Ko više? Niko.' Riječi su to sarajevskog taksista prošlog petka u 5.34 ujutro na putu od centra Sarajeva prema sarajevskoj zračnoj luci. Na skretanju u samu zračnu luku pored pet plakata s nasmijanim licima političara, dok sat pokazuje 5.35, dodaje:

'Neće, bolan, bit rata. Neće više! Majku im j...m svima. Da im j...m majku!'