U Sarajevu, u glavnom središtu za brojanje glasova, još traje njihovo ponovno prebrojavanje za izbor predsjednika Republike Srpske nakon što su Partija demokratskog progresa i njezina kandidatkinja Jelena Trivić iznijele optužbe da je Milorad Dodik osigurao pobjedu izbornom prijevarom. U međuvremenu je rečena Trivić optužila Dodika da je izdao RS te da šuruje sa Zoranom Milanovićem, a hrvatskog je predsjednika 'počastila' evociranjem ustaških zločina i predaka. PDP možda jest proeuropska, a ne proruska stranka, no Trivić, bila pokradena ili ne (s obzirom na sporost i neučinkovitost cijelog procesa, pitanje je hoćemo li i kada to ikada saznati), iz dana u dan pokazuje istu separatističku retoriku koja manipulira sjećanjem na Drugi svjetski rat, a na kakvu smo navikli slušati iz Banje Luke.

Pored toga, u Federaciji se ne stišavaju reakcije na Schmidtovo nametanje (parcijalne) izborne reforme u izbornoj noći. Ponovno izabrani hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić podnio je ustavnu tužbu, osporivši tekst izborne reforme jer ne rješava situaciju u kojoj je Ustavni sud već bio dao za pravo tužitelju, a to je situacija u kojoj klub izaslanika Ostalih (nacionalnih manjina i neopredijeljenih) ne sudjeluje u izboru predsjednika i dvoje potpredsjednika Federacije, pa posljedično netko iz toga kluba ne može obnašati navedene funkcije.

Svi protiv SDA-e

Polako se naziru konture poslijeizborne suradnje. Stranke okupljene oko novog člana Predsjedništva Denisa Bećirovića (prije svega, SDP BiH, Narod i pravda te Naša stranka) iskazale su spremnost formirati većinu na entitetskoj i državnoj razini bez SDA-e, kao i u onim kantonima u kojima to bude moguće. Premda nisu izravno isključili mogućnost suradnje s Komšićevom Demokratskom frontom, zamislivo je i da nju isključe iz računice. HDZ BiH kaže da su im prihvatljivi svi partneri osim Komšićeve stranke. Izetbegović i SDA apeliraju na to da su upravo oni, kao pojedinačno najveća stranka, legitimni predstavnici (zanimljivo je da sada članovi te stranke koriste baš ovaj pojam koji se vezuje uz stranke s hrvatskim predznakom te osporavanje izborne i političke majorizacije) bošnjačkog naroda te ih se nikako ne smije zaobići u formiranju većina na različitim razinama vlasti. Također, mediji i društvene mreže bliski SDA-i posebno optužuju vođu stranke Narod i pravda Elmedina Konakovića (stranka je, treba podsjetiti, nastala izdvajanjem dijela nezadovoljnika iz SDA-e) da je spreman izdati 'probosansku stvar' (čitaj: unitarizam) i surađivati s HDZ-om. Dodikov SNSD u komotnoj poziciji čeka poslijeizborni rasplet, s osiguranom većinom u RS-u i malo vjerojatnom situacijom da bude izguran iz nove većine na državnoj razini (premda će se vrlo vjerojatno pokušati to učiniti).

Demonizacija

Iste snage koje žestoko napadaju Konakovića (ali i Bećirovića) putem medija i društvenih mreža kao reakciju na Schmidtovo korištenje 'bonskih ovlasti' u izbornoj noći, a koje mahom smatraju udarom na državu i posljedicom izravnog uplitanja službenog Zagreba, promiču nešto što se teško može nazvati drugačije nego govor mržnje koji ima cilj potpuno delegitimirati političke suparnike na razini demonizacije. Naime rutinski se ovu izbornu reformu naziva 'nastavkom genocidne politike' (prema Bošnjacima) te 'uvodom u aparthejd'. Promjenu načina popunjavanja federalnog Doma naroda se pak proglašava 'rasističkom'.

Ipak kandidatski status

Najbolja vijest posljednjih dana vezana uz Bosnu i Hercegovinu svakako jest najava davanja kandidatskog statusa, uz konačnu potvrdu Europske komisije u prosincu. Dakako, ispunjavanje četrnaest reformskih točaka koje je Komisija predvidjela kako bi pregovori o članstvu doista počeli uvelike će ovisiti o sposobnosti političkih elita da surađuju, umjesto da se međusobno blokiraju ili da rješavanje jednog ustavnog problema uvjetuju rješavanjem drugog i tako u krug.

Frustracije

Jedan od velikih problema BiH jest to da su frustracije snažan mobilizacijski faktor. Jedni su frustrirani zato što su Bošnjaci natpolovična većina stanovništva, no moraju dijeliti vlast na svim razinama. Drugi su pak frustrirani što se Hrvate stalno preglasava i pokušava im se uzeti ili obesmisliti ustavne osigurače koji su im zajamčeni sporazumima iz Washingtona i Daytona. Oni koji sanjaju postetničku Bosnu i Hercegovinu frustrirani su zato što ne mogu vratiti zemlju bilo u neko predmoderno stanje pukih konfesionalnih identiteta (kao da bi to nužno riješilo duboke rascjepe; za usporedbu vidi Libanon), bilo u stanje poput onog iz socijalističkog razdoblja, u kojem je službena ideologija ušutkivala i potiskivala etničke i konfesionalne razlike. U manjem entitetu frustrirani su pak time što su dio države koju nikako ne žele, ta sam taj entitet plod je njihovih ratnih napora da unište BiH kao državu. Naposljetku, frustrirani su i međunarodni predstavnici, tako da nakon mjeseci neuspjelih pregovora stranačkih čelnika na kraju posegnu za radikalnom mjerom nametanja zakona u izbornoj noći. Frustrirani su naposljetku obični građani korupcijom, klijentelizmom i neučinkovitom državom.

Politološke besmislice

Komšićeva ustavna tužba će, vjerojatno, biti uvažena u onom dijelu u kojemu se odnosi na zakidanje Ostalih za sudjelovanje na neizravnim izborima za predsjednika i potpredsjednike Federacije, no nema razloga za to da Ustavni sud sruši sve aspekte Schmidtovih intervencija zbog tog segmenta. Dakako, nakon ovog pravorijeka (koji će ustvari ponoviti ono što je već jednom zaključeno u prošloj Komšićevoj tužbi oko iste teme) ostaje vidjeti hoće li Schmidtu ponovno prekipjeti, pa će i to pokušati nametnuti ako ne bude dogovora.

Kao što smo rekli, osporavatelji reforme Doma naroda tvrde da se radi o 'aparthejdu' jer, prema njima, glasovi Hrvata u nekim županijama vrijede znatno više nego glasovi Bošnjaka, implicirajući nejednakost glasa, povlaštenost i slično. Međutim treba ponovno podsjetiti da Dom naroda nije Dom županija, već gornji dom koji služi kao konsocijacijski mehanizam zaštite kolektivnih interesa (konstitutivnih naroda i Ostalih), no popunjava se po teritorijalnom principu, uvažavajući pritom demografsku raspodjelu, tako da će, unutar kvote izaslanika za pojedini narod, glavnina biti izabrana iz onih kantona u kojima živi ponajviše pripadnika tog naroda.

Nasuprot tome, treba reći da nova pravila popunjavanja, koja su povećala sva četiri kluba u Domu naroda, otvaraju pitanje kako pronaći dovoljan broj izaslanika za sva četiri kluba pa će se zasigurno dio njih naposljetku naći među onima ispod crte, tj. onima koji su bili na listi, ali nisu izabrani u svoje kantonalne skupštine.

Za kraj, ostaje tek vidjeti hoće li po novim pravilima biti lakše formirati vlast u Federaciji, može li ponovno brojanje glasova donijeti preokret u RS-u (vjerojatno ne može) i može li se formirati državna vlada bez Dodikovih ministara (vjerojatno ne može), hoće li Schmidt i u doglednoj budućnosti intervenirati (nije isključeno) te donosi li Denis Bećirović nove vjetrove u hrvatsko-bošnjačke odnose te odnose Zagreba i Sarajeva (vjerojatno da).