Premda je nakon pet krugova glasanja zastupničkog kluba torijevaca ministrica za vanjsku trgovinu Liz Truss imala zaostatak od 24 glasa podrške (6,7 posto) za ministrom financija Rishijem Sunakom, već početkom ljeta neki podatci dali su naslutiti da će upravo ona postati nova šefica konzervativaca te time i nova premijerka jedne od dviju europskih nuklearnih sila i, uz Poljsku, najsnažnijeg podupiratelja ukrajinskih ratnih napora (ne računamo li, dakako, vojno i stanovništvom relativno male baltičke države).

Naime, prema nekoliko anketa koje je među običnim članstvom bila provela mrežna stranica ConservativeHome, usmjerena radu na terenu, ona je bila favoritkinja, tj. u hipotetskim srazovima jedan-na-jedan pobjeđivala je redom sve protukandidatkinje i protukandidate. Ta stranica provodi anketu mailom na nestratificiranom uzorku od 3300 članova stranke, no rezultati takvih ispitivanja smatraju se prilično pouzdanima.

Što je to, doista, prevagnulo i dalo premoćnu pobjedu Truss naspram Sunaka te što možemo očekivati od treće britanske premijerke nakon Therese May?

Tvrdi Brexit

Truss je, za razliku od Sunaka, izvorno bila u onom taboru stranke koji je zagovarao ostanak u Europskoj uniji, no s vremenom se prometnula u tvrdu breksitovku. Upravo joj je spretno uvjeravanje vrha stranke, a posljedično i stranke na terenu, da je ona autentičan glas desnog krila stranke (koje inzistira na tome da se mučni razvod zvan Brexit ima što brže i dosljednije privesti kraju) pomoglo na putu do pobjede.

Zato je prilično lako iza sebe ostavila i žešće (više suverenistički orijentirane) kandidatkinje poput Kemi Badenoch i Suelle Braverman te je svojim inzistiranjem na pomaku u desno u društvenim i kulturnim pitanjima (pravna regulacija pitanja povezanih s transrodnim osobama) preskočila i Penny Mordaunt, a koja je dosta dugo figurirala kao potencijalna iznenadna pobjednica natjecanja za šeficu torijevaca.

Ono što članovi stranke žele čuti

Premda zapravo, za razliku od Sunaka, nije na domaćem terenu kada su u pitanju ekonomske teme, upravo je to bilo područje na kojemu je u sučeljavanjima zadobila bodove kod članova stranke. Naime, dok je Sunak projicirao fiskalni realizam i tvrdio da je potrebno uravnotežiti proračun prije nego što se krenu snižavati porezi, Truss je svojeg oponenta ritualno optužila za socijalizam te najavila brzo smanjenje poreznih opterećenja. Na meti njezinih kritika našla se i prethodna Sunakova odluka da uvede dopunske zdravstvene doprinose, premda se britansko javno zdravstvo (NHS) inače financira izravno iz proračuna. On je to pravdao potrebom za dodatnim sredstvima zbog borbe protiv pandemije.

Ostaje pomalo neugodno pitanje je li članstvo stranke ipak bilo nevoljko podržati Sunaka zbog indijskog podrijetla, bez obzira na to što je suvremena britanska politička elita uvelike otvorena osobama s migrantskim podrijetlom, mahom iz nekadašnjih kolonija, i što je upravo Johnson imao etnički i vjerski najheterogeniju vladu do sada. Vjerojatno je ipak puno važnije bilo to da je Truss uporno ponavljala ono što dobar dio članova stranke želi čuti (tvrdi Brexit, suverenizam, niski porezi) dok je Sunak odavao dojam umjerenjaka koji će radije pomno odvagnuti pojedino javno-političko rješenje nego slijepo slijediti zacrtane ideološke postulate. Također, mediji su ga proganjali zbog činjenice da je izrazito imućan, a njegova supruga, inače kći milijardera N. R. Narayane Murthyja, osnivača informatičko-tehnološke kompanije Infosys, izbjegava plaćanje poreza putem statusa nerezidentkinje.

Naposljetku, za neke je prevagnulo i to što je Truss, za razliku od svojeg protukandidata Sunaka, već prilično dugo u vrhu britanske politike. Uz manje prekide, na različitim je položajima u vladi, od onih nižih, koji se ne računaju kao članovi kabineta vlade, pa sve do ministrice za žene i jednakost te naposljetku ministrice za vanjsku trgovinu. Preživjela je tako različita previranja u torijevcima te sudjelovala u vladama Davida Camerona, Therese May i Borisa Johnsona.

Insceniranje Thatcher

Mary Elizabeth Truss završila je interdisciplinarni studij filozofije, politike i ekonomije (PPE) na Oxfordu te tako stekla tipičan obrazovni profil za vrh britanske politike, poglavito za vrh Konzervativne stranke. Pa ipak, treba podsjetiti da ona nije oduvijek torijevka jer je za studentskih dana bila predsjednica oksfordske sekcije mladeži Liberalnih demokrata.

Nakon što se, s vremenom, prometnula u prvakinju desnog krila stranke, osim naglašavanja potrebe oštrog dovršetka procesa razdruživanja s Europskom unijom, Truss je krenula nizom estetskih i retoričkih gesta inscenirati samu sebe kao istinsku nasljednicu Margaret Thatcher, što je ponekad dovodilo do pomalo čudnovatih scena, poput svojedobnog odlaska u službeni posjet Moskvi sa šubarom i teškim kaputom unatoč najavljenom relativno blagom vremenu.

Od Truss kao premijerke možemo očekivati rezanje javnih izdataka uz istovremeno snižavanje poreza, što bi, ako se bude prebrzo odvijalo, moglo značajno destabilizirati javne financije. No, najavila je, uslijed valjajuće energetsko-ekonomske krize, koja nije zaobišla ni britansko otočje, privremeno zamrzavanje cijena grijanja (pun intended). Na vanjskopolitičkom planu trn u oku joj je protokol o Sjevernoj Irskoj jer ustvari u carinsko-trgovinskom smislu izolira Ulster od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva. Treba podsjetiti da je Sinn Féin na sjeveru Zelenog otoka relativni pobjednik ovogodišnjih svibanjskih izbora, no da još nije formirana nova izvršna vlast.

Nova premijerka podržava i nastavak osporavanog mehanizma preseljenja migranata iz Britanije u Ruandu, što je bio započeo Johnson, a sukladno žestokim zahtjevima desnog krila stranke, najavila je razmatranje izlaska Londona iz nadležnosti Europske konvencije o ljudskim pravima. Ovakav potez dodatno bi otuđio Westminster od Bruxellesa i općenito kontinentalne Europe, ali bi u očima tvrdih suverenista omogućio 'oslobađanje od okova' tuđinske, nadnacionalne (sudbene) vlasti. Truss svakako namjerava projicirati britansku moć i utjecaj daljnjim aktivnim podupiranjem ukrajinskih ratnih napora, a može se očekivati i nastavak pojačanog angažmana na jugoistoku Europe, ponajprije u Bosni i Hercegovini. Za Hrvatsku se dolaskom Truss ne bi trebalo nešto posebno promijeniti, jer britansko-hrvatski odnosi ionako su posljednjih godina izrazito dobri, kako u području gospodarstva i turizma, tako i u okviru vanjske politike i kolektivne atlantsko-europske sigurnosti.

Truss želi biti nova Margaret Thatcher, no nedostaje joj jasne vizije i ideja koje je Željezna lady, odobravao netko njezinu politiku ili ne, svakako posjedovala. Pred njom je velika zadaća vraćanja povjerenja građana u institucije i zaustavljanje erozije transparentnosti upravljanja, čemu se moglo svjedočiti za Johnsonove relativno kratke, no skandalima obilježene vladavine. Također, uz nagomilane financijske, ekonomske i društvene probleme na Otoku, pri čemu su se spojili negativni efekti Brexita, pandemije i rata u Ukrajini, bit će joj potrebno puno sreće, inovativnosti i odlučnosti, a manje ponavljanja fraza koje na prvu dobro zvuče biračima i članovima stranke, željnima osjećaja stare slave Albiona.