Nakon pet godina intenzivnog istraživanja i niza razgovora sa svjedocima, vojnim povjesničarima i liječnicima, Norman Ohler je napisao svoju prvu publicističku knjigu, 'Potpuna ekstaza: Narkotici u Trećem Reichu' u kojoj podastire zapanjujuće podatke o ulozi droga u nacističkoj Njemačkoj, ali i u vojnoj povijesti Drugoga svjetskog rata. Knjiga objavljena 2015. u Njemačkoj, odmah je postala svjetski fenomen te je prevedena na više od 25 jezika, a nalazi se na prestižnoj listi bestselera New York Timesa. Tportal je razgovarao s Ohlerom tijekom njegovog posjeta Zagrebu gdje promovira upravo objavljeno hrvatsko izdanje.

Kako ste došli na ideju da istražite i potom napišete knjigu o povezanosti nacista s drogama?

Prijateljev prijatelj bavio se otkupom antikviteta te je jednom prilikom kupio medicinski kabinet u kojem je našao staru bočicu pervitina s početka 40-ih godina prošlog stoljeća. Pročitao je sadržaj tog lijeka i otkrio kako taj stimulans sadrži metamfetamin. Ta priča me zaintrigirala te sam u arhivima počeo dublje istraživati poveznicu nacista i droge.

Povjesničari već dugi niz godina znaju kako su nacistički vojnici uzimali droge, osobito pervitin, kao stimulans. Kako su došli do spoznaja da im droge mogu pomoći? Na koji način su ih testirali i koristili?

Za vrijeme Trećeg Reicha djelovao je profesor Otto Ranke koji je 1938. godine otkrio da je već postojeći pervitin poprilično popularan proizvod među konzumentima. Istražujući lijek, Ranke je otkrio kako je pervitin idealna droga za vojsku jer vojnike drži budnima i usredotočenima. Na Rankeovu preporuku vojska je počela koristiti taj stimulans, a prvi učinci bili su vidljivi tijekom nacističkog prodora u Poljsku, a potom i Francusku kada su njemački vojnici naširoko koristili pervitin kako bi smanjili stres uzrokovan borbom i umanjili umor. Pored toga, pervitin je kod vojnika stvarao osjećaj euforije.

Može li se povezati korištenje droge s počinjenim zločinima na okupiranim područjima?

Istražujući arhive nisam pronašao takvu poveznicu. Pouzdano se zna da su postrojbe zadužene za istrebljenje u početku koristile ogromne količine alkohola. Moguće je da su pritom koristili pervitin, no kako u dokumentima nisam našao takvu poveznicu, o njoj nisam pisao. Valja naglasiti kako droge ne mogu biti uzrok počinjenju zločina. U nacističkom slučaju uzrok mnogobrojnim zločinima bila je ideologija.

>>> Kakve droge koriste džihadisti, a čime su se drogirali nacisti i ostali ratnici

Jesu li u to vrijeme i suparničke vojske koristile slične stimulanse?

Koliko je poznato, nisu. Rusi su tijekom rata koristili ogromne količine votke, Francuzi tričetvrt litre crnog vina po vojniku dnevno te duhan, no droge tipa metamfetamin nisu koristili. Britanci su 1940. otkrili kako Nijemci tijekom borbe koriste pervitin kojeg su istraživali te su stvorili vlastiti program koji se bazirao na amfetaminima.

Jedna o ključnih figura u Vašoj knjizi je dr. Theodor Morell, Hitlerov osobni liječnik čije ste bilješke detaljno proučili. Tko je bio Morell? Kako je razvijen njihov poseban odnos?

Morell je bio uspješan berlinski liječnik koji je radio preparate koje su ljude činili sretnim. Bio je neka vrsta dr. Feelgooda. On se priključio Nacističkoj stranci nedugo nakon što je Hitler došao na vlast 1933. godine. Morella je s Hitlerom upoznao diktatorov osobni fotograf Heinrich Hoffmann kojeg je uspješno liječio. Hoffmann se jednom prilikom povjerio Hitleru kako mu je Morell spasio život pa ih je fotograf međusobno upoznao 1936. godine kada liječnik počinje primjenjivati vlastite preparate na nacističkom čelniku. Morell je pritom koristio kombinaciju vitamina i hidrolizirane bakterije nazvanu Mutaflor kojom je uspješno tretirao Hitlerove probleme s grčevima u želucu. Hitler je bio uvjeren kako je Morell medicinski genij pa je vrlo brzo postao dio njegovog najužeg društvenog kruga. Morell je pomagao Hitleru na dnevnoj bazi te je ostao s njim sve do travnja 1945. kada je dobio otkaz.

Što se dogodilo s Morellom nakon rata?

Morell je nakon otkaza pobjegao u Bavarsku gdje su ga zarobili Amerikanci. Nakon što su ga uhitili, Morell je bio ispitan, a jedan od isljednika je zabilježio kako je bio zapanjen Morellovom pretilošću i nedostatkom higijene. Čudio se, naime, kako je takva osoba bila dio najužeg Hitlerovog kruga. Morell, iako tijesno povezan s Hitlerom, nikad nije optužen te je vrlo brzo, točno tri godine od svršetka rata, umro zbog pretilosti.

Čime je sve Morell 'liječio' Hitlera?

Hitlerov osobni liječnik bio je prije svega neka vrst gramzivog šamana i liječnika za celebritije tog vremena. Vjeruje se kako je taj dermatolog po struci tretirao Hitlera s gotovo 90 raznih vrsta lijekova; derivate morfija, sedative, hormone i vitamine ubrizgavajući ih putem injekcija. Osim toga, imao je vlastiti laboratorij u okupiranoj Češkoj.Hitler je, također, koristio Eukodal koji je po svojem sastavu i svojstvima blizak heroinu. Koristio ga je osobito pred kraj 1944. godine kada se već nazirao kraj Trećeg Reicha. Eukodal ga je činio euforičnim u vrijeme kada više nije bilo mjesta euforiji.

>>> Mandić, Sidran i autor njemačkog bestselera o narkoticima u Trećem Reichu gosti Vriska

Je li Hitlerov uži krug koristio Morellove usluge? Zna se kako je Hermann Goering, zapovjednik Luftwaffea, otac zloglasnog Gestapoa i Hitlerov dogovoreni nasljednik bio ovisnik o morfiju.

Točno. Zbog svojih navika Goering je čak imao nadimak Moering, što se referiralo na njegovu ovisnost o morfiju. On je, inače, imao mnogo nadimaka, a jedan od njih bio je Meier, što je učestalo prezime u Njemačkoj. Goering je, naime, jednom prilikom početkom rata izjavio kako će promijeniti prezime u Meier ukoliko samo jedan saveznički zrakoplov uđe u njemački zračni prostor. Koliko znamo, obećanje nije održao. Goebbels je također koristio droge, no zbog uništenih vena nije ih mogao uzimati intravenozno. Koristio ih je i Hitlerov ministar naoružanja Albert Speer. Zapovjednik SS Heinrich Himmler nije koristio drogu, već se bavio meditacijom i jogom.

Kada već spominjemo SS, u čijoj nadležnosti su bili koncentracijski logori, jesu li se i tamo ispitivale droge i obavljani pokusi na logorašima?

Učinci korištenja droge ispitivali su se u logoru Sachsenhausen gdje je na logorašima testirana droga sve dok nisu klonuli. Eksperimenti su obavljani i u drugim logorima, poput Dachaua.

Vaša knjiga izazvala je u njemačkim medijima poprilično oprečne kritike. Der Spiegel, primjerice, vas je prozvao kako pišete o povijesti iako niste povjesničar. S druge, pak strane Sueddeutsche Zeitung je ocijenio knjigu najvišim ocjenama. Apsolutni autoritet za Hitlera i Treći Reich, britanski povjesničar Ian Kershaw, kazao je za vaš knjigu kako je riječ o 'ozbiljnom stručnom radu'. Laskaju li vam takve ocjene?

Bio sam vrlo sretan kada sam čuo Kershawovo mišljenje, obzirom da je najprominentniji stručnjak za naciste. S jedne strane bio sam iznenađen pozitivnim ocjenama, s druge strane čuo sam i negativne kritike. Razlozi mi nisu poznati, vjerojatno su temeljene na nečem osobnom.