Najaktivniji, a moglo bi se reći i jedini aktivni na krajnje desnom spektru danas su članovi najekstremnije struje, okupljeni u Autohtonu Hrvatsku stranku prava (A-HSP) pod predsjedanjem notornog Dražena Keleminca. Uz redovite aktivnosti, poput tradicionalnog postrojavanja crnokošuljaša na Trgu bana Jelačića, gdje su i ove godine prisegnuli domovini te izrazili potporu američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, te prosvjed na obilježavanju antifašističkog ustanka u Srbu, ljuti pravaši okupljaju se po potrebi. Rujanski raspored izrazito je zgusnut, pa su tako proteklog vikenda A-HSP-ovci prosvjedovali pred Srpskim narodnim vijećem (SNV) u centru Zagreba, a preostale subote rezervirane su, redom, za prosvjede ispred sjedišta HDZ-a, portala Index te naposljetku SDP-a.

'Hrvatice i Hrvati, nema predaje ni prodaje! Hrvatska se mora osloboditi velikosrpske i izdajničko-lopovske vlasti, koja konstantno radi na lustraciji hrvatskog naroda i Hrvatske!', poručuju ovi pravaši, pozivajući građane da im se pridruže u prosvjedima uz pozdrave 'Bog i Hrvati!' i 'Za dom spremni'.

Goropadna Keleminčeva stranačka vojska predstavlja, međutim, iznimku na umrtvljenoj desničarskoj sceni. HSP AS pod predsjedanjem praktički anonimnog Hrvoja Ničea zimus se našao pred stečajem zbog duga od 250 tisuća kuna, a tadašnja dopredsjednica Vlatka Vukelić ljetos se odmetnula od stranačkog vodstva, navodno se dogovarajući 'ispod žita' s predsjednikom stranke Desno, bivšim vođom HSP-a Antom Đapićem. Vukelić danas predsjeda udrugom Hrvatska slobodna desnica.

Posljednja aktivnost HSP-a AS odvila se prije točno mjesec dana, povodom 26. obljetnice mučkog ubojstva zapovjednika HOS-a Blaža Kraljevića i njegovih suboraca u Kruševu kod Mostara, gdje je stranačko izaslanstvo sudjelovalo na komemoraciji. Tom prigodom Niče i aktualni predsjednik HSP-a Karlo Starčević 'položili su vijenac i zapalili svijeće kako bi još snažnije utkali ovaj događaj u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda', a tamo je bio i predsjednik HSP-a BiH Stanko Primorac Ćane.

Naročitom aktivnošću ne može se pohvaliti ni stranka Desno (puni naziv je Demokratski savez nacionalne obnove), a posljednja objava na njihovoj internetskoj stranici čestitka je hrvatskim nogometnim reprezentativcima na ulasku u finale Svjetskog prvenstva.

Pravaška ikona, europarlamentarka Ruža Tomašić najavila je potpuno povlačenje iz politike, iako je njezina Hrvatska konzervativna stranka u srpnju potpisala Deklaraciju o političkoj suradnji s HRAST-om, čiji je saborski zastupnik Hrvoje Zekanović potvrdio da se o suradnji razgovaralo s još nekima, primjerice s Neovisnima za Hrvatsku i HSP-om.

Ruža Tomašić o odlasku iz politike, soliranju Željke Markić, desničarskom egu, gej brakovima...

Neovisni za Hrvatsku trenutno su najozbiljniji predstavnici krajnje desnice u Hrvatskoj s podrškom 2,9 posto građana prema posljednjem Crodemoskopu, više od HNS-a, IDS-a ili Glasa. Imaju i vlastiti Klub zastupnika u Saboru, zahvaljujući pridruženom, zasad nezavisnom Željku Glasnoviću.

U prethodnom, 8. sazivu Hrvatskog sabora djelovao je Klub zastupnika HSP-a dr. Ante Starčević, a činili su ga Ivan Tepeš, Pero Ćorić i Ivica Kirin. Osim što je predsjedao Klubom, Tepeš se vinuo do funkcije potpredsjednika Sabora, s koje se u dnevnopolitičke svrhe razbacivao obavještajnim podacima i spinovima. Pravaši su izabrani s koalicijske liste predvođene HDZ-om, čime je krajnja desnica i formalno prodrla u politički mainstream.

U međuvremenu je Ćorić isključen iz HSP-a AS, a u travnju je priznao da radi na objedinjavanju hrvatske desnice. U tu svrhu pomirio se s Antom Đapićem, kontaktirao s već pomalo zaboravljenim Tomislavom Karamarkom i s bivšim HSP-ovcem Miroslavom Rožićem, a računa i na udruge HOS-a. Kao najveći problem u okrupnjavanju desničara Ćorić navodi nedostatak lidera.

Traži se vođa

'Moja procjena je da nikada bolji tajming nije bilo za desnicu. Jedini problem je to što nam nedostaje lider', kazao je za N1 Ćorić te dodao kako je teško ujediniti pravaške i desne opcije zbog ega političara na toj strani političkog spektra. Dok radi na okupljanju, obećao je Ćorić, 'neće raditi nered drugima', kao što su Neovisni za Hrvatsku Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih te udruga U ime obitelji Željke Markić. Svjestan da neće moći osvojiti vlast bez 'desnog krila HDZ-a', nekadašnji 'prvi brk' hrvatskih pravaša poručio je da 'Karamarko ima još puno toga reći' u politici.

Politički analitičar Ivan Rimac također podsjeća da se krajnja desnica svojedobno ujedinila pod kapom Tomislava Karamarka.

'Karamarko je izuzetno dobro vodio taj posao objedinjavanja krajnje desnice pod krilom HDZ-a, međutim ovim djelomičnim skretanjem prema centru u mandatu Andreja Plenkovića došlo je do izvjesnog problema s krajnjom desnicom. S jedne strane oni su djelomično reprezentirani u članstvu HDZ-a u oporbi Plenkoviću, a s druge strane su se pogubili jer su se integracijom pod kapu HDZ-a napustile dotadašnje forme djelovanja u obliku puno malih stranaka.

'Čekaju mesijanski povratak Karamarka ili nekog sličnog'

Čini se da većina desnice unutar HDZ-a danas očekuje nekakav mesijanski povratak Karamarka ili nekog takvog tko bi ih vratio u stranački mainstream. U tom slučaju svi pod okriljem HDZ-a imali bi na raspolaganju svu infrastrukturnu podršku velike stranke s dobrim financiranjem i iz državnog proračuna i iz donacija', rezimira Rimac.

To bi krajnjoj hrvatskoj desnici omogućilo lagodan život, a borba kroz dosadašnji oblik mnoštva pravaških stranaka svodi se na životarenje.

'Uz lijep doživljaj zaštitničkog krila HDZ-a, oni su sad malo pasivizirani, a s druge strane, uz stalne disidentske sukobe smatraju da se ne treba vraćati na stare modele, već nadati se ponovnom ujedinjavanju unutar HDZ-a', kaže Rimac, napominjući da je ključni problem ekstremnih desničara u Hrvatskoj - u usporedbi s onima u nekim drugim europskim zemljama - to što nemaju ključnu temu oko koje bi gradili medijski nastup.

'Naime, u tim zemljama imigranti čine više postotaka stanovništva i oni su sveprisutni u društvenom životu, ponekad kao lojalni građani i ne samo to, nego kao važni elementi ekonomskog i društvenog života, ali ponekad i pridošlice koji se ne snalaze u kulturnoj sredini ili djeluju protiv društvenih normi. Kod nas, s obzirom na to da je imigranata manje od jednog promila u stanovništvu, taj tematski credo praktički ne postoji - postoji samo hipotetski, 'ne damo mi preko naše granice' ili 'nećemo imigrante', iako u stvarnosti imigranti neće nas, a ne mi njih', primjećuje Rimac.

Hrvatski krajnji desničari, dakle, ne mogu jednostavno kopirati retoriku svojih njemačkih i austrijskih pandana, onako kao što je Živi zid kopirao retoriku i obrasce djelovanja grčke Syrize, unatoč tome što su im jedina poveznica bili prezaduženi građani.

'Cijeli program Syrize mogao se doslovno prepisati, što gotovo da nije moguće s desnim programima. Istupi krajnje hrvatske desnice u javnosti izgledaju kao ekscesi koji se manje-više stalno vraćaju na revitalizaciju ustaštva, a ne na moderne ultradesničarske teme', zaključuje Rimac.