Izvješće o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka stiglo je u Hrvatski sabor. O njemu će raspravljati i jedan saborski zastupnik na čije su se postupke žalili građani spomenutoj agenciji. Riječ je o Ivanu Pernaru iz Živog zida.

Početkom 2017. osebujni saborski zastupnik obilazio je nepozvan srednje škole, družio se sa srednjoškolcima i fotografije objavljivao na svom profilu na Facebooku. Agencija smatra kako su ti Pernarovi postupci (ne navode identitet) pogrešni jer se fotografije maloljetnika ne smiju objavljivati bez privole roditelja. Od njega su stoga tražili uklanjanje tih fotografija, no on se oglušio.

U prošloj godini podneseno je i čak 50 zahtjeva koji su se odnosili na videonadzor. Žalili su se tako zaposlenici jednog trgovačkog lanca koji u svim poslovnicama ima nadzorne kamere što cijelo vrijeme prate sve pokrete zaposlenika. Trgovački lanac za to nije imao suglasnost radničkog vijeća pa je Agencija privremeno zabranila takvu praksu dok poslodavac ne pribavi suglasnost sindikalnog povjerenika.

Bavili su se i kamerama u stambenim zgradama. U jednoj stambenoj zgradi stanar je zatražio suglasnost ostalih stanara za postavljanje videonadzora kod vrata svoga stana i to je dobio. No on nije postavio jednu, već četiri kamere i to na hodniku, stepeništu, ulazu… Naloženo je stoga uklanjanje svih kamera osim one ispred stana osobe koja ju je postavila. Uz to, mora paziti da kut kamere pokriva samo ulazna vrata stana, a ne i zajedničke prostorije i lift.

Zbog postavljanja videonadzora narušeni su i odnosi dvojice susjeda. Naime, jedan je tužio drugog jer je na svojoj obiteljskoj kući postavio videokamere. Tvrdio je da je susjed to napravio kako bi zapravo njega snimao. Njegova bojazan se nije pokazala točnom jer su djelatnici Agencije na terenu posvjedočili kako su kamere postavljene tako da snimaju samo kuću i dvorište vlasnika videonadzora, a ne i susjedovo.

Pritužba je bilo i zbog nedovoljne zaštite osobnih podataka u bankovnom sektoru. Najbizarniji primjer stigao je od čovjeka kojeg je jednog dana nazvala nepoznata osoba koja je pronašla fascikl s dokumentima više klijenata jedne banke, a među njima je bio i podnositelj ove pritužbe.

Za sve je kriva djelatnica banke koja je dokumentaciju klijenata ugurala u svoj privatni fascikl, iznijela ga izvan poslovnice i očito izgubila.

Građani su se žalili i na ustupanje njihovih osobnih podataka agencijama za naplatu dugova smatrajući da banke nemaju pravo bez privole njihove osobne podatke prosljeđivati takvim agencijama. No njihovi prigovori su odbijeni. Naime, riječ je o institutu cesije za koji nije potrebna privola dužnika za prodaju njihovih dugova od strane banke.