Po svjetskim statistikama žrtve trpe nasilje u obitelji po sedam godina, dok se konačno odluče prvi put prijaviti nasilnika. Najčešći razlozi zbog kojih se obiteljsko nasilje zataškava su strah i predrasude, ali i ekonomska ovisnost obitelji o primanjima 'glave kuće'.

'Posljednje istraživanje, koje smo radili na reprezentativnom uzorku i u suradnji s Filozofskim fakultetom 2012., pokazuje da ima dosta ekonomskog nasilja. Tada, ali i sada, ono se više javlja u ruralnim nego u urbanim sredinama. Vrlo često u tim manjim sredinama žene ni ne prepoznaju ekonomsko nasilje jer smatraju da je normalno da muškarac 'upravlja kućnim budžetom' i određuje što će s tim novcem. Slijede stereotipne savjete 'muškarac je gazda u kući, a ti budi lukava', pa često moraju varati da bi sebi ušićarile nešto novca, na primjer za higijenske potrepštine.

Imamo primjer ekonomskog obiteljskog nasilja, gdje je muškarac ovisan o klađenju i sav novac troši na to. Da stvar bude gora, zbog klađenja se zadužio kod kamatara. Naposljetku, on je završio na liječenju na psihijatriji, no žena i dalje doživljava prijetnje kamatara, pa je čak jedno vrijeme imala i policijsku zaštitu', navodi neke životne primjere Sanja Sarnavka, zaključivši kako u slučajevima psihološkog i ekonomskog nasilja još uvijek nemamo efikasne mehanizme rješavanja tih problema.

'Kod nas žena pri udaji obično odlazi u dom njegovih roditelja, no lukavi roditelji nikad ne prepišu taj stan ili kat kuće ni na svog sina, a kamoli da bi na njih oboje. Imamo primjere gdje su žene godinama ulagale svoj rad i energiju, ali i novac ako su bile zaposlene, a kad dođe do razvoda braka ili raskida izvanbračne zajednice – odlaze samo s jednom vrećicom u ruci. Vlasnici su njegovi roditelji, a budući da ništa nije zajedničko, nemaju što ni podijeliti', kaže predsjednica udruge B.a.b.e. Sanja Sarnavka. S druge strane, oni bogatiji pak na sve moguće načine skrivaju imovinu kako je nakon raskida ne bi morali dijeliti s partnericom. U tim slučajevima pomogao bi predbračni ugovor, no kod nas nije popularan i još uvijek se misli da je rezerviran samo za jet-set i filmske zvijezde.

Sarnavka ističe kako se krug nasilja izuzetno teško prekida, pogotovo kad su ekonomski teška vremena i velika nezaposlenost. Žene teže nalaze posao te su stoga primorane i nakon razvoda živjeti pod istim krovom s bivšim partnerom, pa i dalje trpe jezive situacije.

Od 19 skloništa za žene, Ministarstvo socijalne politike i mladih izravno podupire rad 17, a da su skloništa nužna, govori i podatak da u prosjeku godišnje imamo između 40 i 50 pokušaja ubojstva. Kako se moglo čuti prilikom prezentacije podataka na stručnom skupu koji su organizirali Ministarstvo pravosuđa i Nacionalni tim za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji, kazneno-pravnu zaštitu djece te prevenciju i suzbijanje nasilja nad ženama, ubojstva i pokušaji ubojstva najčešće se događaju u starosnoj populaciji između 30 i 50 godina te ih je više u ruralnim sredinama. Većina počinitelja obiteljskog nasilja ima srednjoškolsko obrazovanje, a najčešći razlozi obiteljskog nasilja su i dalje verbalni i fizički sukobi, ljubomora ili otkriće da partner/ica ima ljubavnika ili ljubavnicu, kao i najava razvoda ili prekida veze, a u 25 posto slučajeva nasilnici su bili i alkoholizirani.

'Nasilne veze su bezveze'

Kaznene sankcije ovise o težini počinjenog djela, dok prekršajno obiteljski nasilnik može biti zatvoren na tri mjeseca i novčano kažnjen s 50 tisuća kuna. Društva u kojima se žena tretira kao manje vrijedna imaju viši postotak nasilja u obitelji, što ima višestruke posljedice, a prema riječima zamjenice ministrice socijalne politike i mladih Maje Sporiš, među najgorima je prijenos međugeneracijskog ponašanja, kada mnoge obitelji iz generacije u generaciju žive u nasilju jer djeca preuzimaju negativne obrasce ponašanja. Statistički podaci govore da se stopa obiteljskog nasilja ipak smanjuje, što je rezultat udruženih snaga vladinog i civilnog sektora na osvještavanju problema te podupiranju programa edukacije i prevencije svih oblika nasilja.

'Prevencija nasilja kod mladih je nešto čime se bavimo posljednjih 12 godina. Proveli smo prije par godina opsežno istraživanje kako bismo dobili podatke na temelju kojih smo kreirali programe prevencije. U publikaciji 'Za veze bez nasilja' i 'Nasilje ne prolazi samo od sebe' objavljeni su rezultati istraživanja. Aktualni projekt je 'Moj glas protiv nasilja' putem kojeg smo educirali 30-ak nastavnika koji će od jeseni u svojim školama educirati mlade koji će zatim kreirati programe za vršnjake, a trenutno radimo i na projektu 'Nasilne veze su bezveze', pri čemu ćemo nastojati iskoristiti društvene mreže poput Facebooka kao medij edukacije i druženja mladih, odnosno pokušat ćemo kreirati Facebook stranicu na kojoj će mladi razmjenjivati iskustava, komentirati teme vezane za sprječavanje nasilja te biti jedni drugima potpora', kazala je Nataša Bijelić iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI).