Teritorijalni spor oko nenaseljenih otoka u Istočnom kineskom moru eskalirao je početkom tjedna, uz godišnjicu japanske invazije na Mandžuriju 1931. i rezultirao napadima na postrojenja japanskih tvrtki u Kini, zbog čega su automobilski i tehnološki divovi obustavili proizvodnju, a japanski državljani s kineskim adresama povukli se u kuće zabrinuti za vlastitu sigurnost.  Napadnuto je japansko veleposlanstvo u Pekingu, a prosvjednici su u srijedu odmarširali i do obližnjeg američkog veleposlanstva i oštetili vozilo ambasadora koji se iz incidenta uspio izvući neokrznut.

Nakon gotovo tjedan dana prosvjeda, ne stišavaju se izljevi gnjeva Kineza zbog 'agresorskog' Japana: sjećanja na invaziju nisu izblijedjela ni nakon 80 godina, a novo žarište otvoreno je namjerom japanske vlade na otkupi otoke u akvatoriju koji navodno krije goleme zalihe plina. Reuters izvještava da je Peking u srijedu konačno obuzdao prosvjede pred japanskim veleposlanstvom, no američki ministar obrane Leon Panetta upozorio je da bi kinesko-japanski spor mogao dovesti do 'ozbiljnijeg nasilja i sukoba'. Pritom, od nekoć najvećeg uvoznika oružja, Kina se u posljednjem desetljeću svrstala među najveće izvoznika oružja na svijetu.

Dalekoistočno zlopamćenje

'Kako vidimo, Drugi svjetski rat nije završena priča ni izvan Hrvatske. No dok je to kod nas više pitanje davno iskopanih i nikad do kraja zakopanih ideologijskih rovova koji ponekad prerastu u socijalne i regionalne, politikantski ukrašavane, na Dalekom istoku rat Japana s Rusijom i Kinom ni pravno nije gotov. Pa kako se i ovdje s nešto razloga i dosta interesa sporimo npr. oko 'tri kamena' na Kleku i oko Kleka ili pak oko 'par slabo jestivih školjki' u Piranskome zaljevu, tako se i japanske/kineske hridi i nenaseljeni ili slabo naseljeni otoci vezuju uz dosta teritorijalnog mora i možda bogatoga morskoga dna', analizira profesor Strpić, naglašavajući da su izbori u obje zemlje ipak mnogo opipljiviji trenutačni razlog zapjenjenih javnosti dviju zemalja.

Strpić smatra da više buke i bijesa na kineskoj strani treba pripisati većoj važnosti kineskih izbora jer su 'promjene u nomenklaturi uvijek teže i u pravilu važnije od periodičnih parlamentarnih preslagivanja stranačkih većina i manjina'.

'Osim toga, japansko posizanje za (u kineskim očima) kineskim teritorijem po kineskom viđenju mora biti nedopustiv presedan kojemu odmah treba dati po prstima, jasno i bez ostavljanja mogućnosti bilo kakvih dvojbi. Antijapansko raspoloženje i njegove dublje temelje zaostale iz Drugog svjetskog rata nije teško politički aktivirati jer na Dalekom se istoku dugo pamti, a osobito zlopamti - slično kao i u našoj patrijarhalnoj sredini. Maove slike na transparentima stoga ne treba doživljavati kao maoističke, nego kao podsjećanje na oslobođenje od japanske okupacije', objašnjava profesor Strpić.

U kineskoj je političkoj tradiciji, pa i političkoj kulturi, dodaje Strpić, i državno kontroliranje javnih iskaza takvog negativnog raspoloženja: ukoliko Japan ne bude previše uporan, ne bi trebalo očekivati daljnju radikalizaciju političkog, a nekmoli vojnog djelovanja Kine.

'Ali valja imati na umu da je danas riječ o jednoj novoj Kini koja gradi svoju novu i sve dominantniju poziciju u svijetu. Stoga bi ona mogla djelovati i oštrije nego što bi se po posljednjim desetljećima očekivalo. Otuda i rezervirana američka reakcija, rezerviranija od američke pravne pozicije i savezničkih obveza prema makarturovskom Japanu', tumači Strpić.

Ekonomske sankcije izglednije od vojnih

Ekonomski, dodaje profesor, obje su zemlje objektivno silno zainteresirane za međusobnu mirnu suradnju i njezin rast, ali japanske relativne štete od eventualnog gubitka pozicija na kineskom tržištu bile bi mnogo veće od kineskih. 'Kina danas ima dosta alternativa suradnji s Japanom (koliko god joj ta suradnja bila jako korisna i strateški važna), a japanske su alternative neposredno vrlo skromne. Kina je osim toga u svakom pogledu u razvojnoj ekspanziji, a Japan stagnira. Stoga su kineske ekonomske sankcije Japanu mnogo izglednije od vojnih. Na to upozorava uništavanje japanske imovine u Kini', napominje Strpić.

To je, dodaje, dalekoistočni politički 'teatar tijela' koji će Japanci razumjeti mnogo bolje od građana Hrvatske.

'No to je racionalni dio priče. Jer, iako je nacionalizam europski izum, mi u Europi o silini nacionalizmajoš možemo puno toga naučiti od Japanaca i Kineza. Ako se ta sila otmekontroli ili počne nametati vlastita pravila igre u tamošnjim društvima -sve je uvijek moguće', zaključuje Strpić.

Imajući u vidu nepomirljive izjave obaju strana - iz Kine stižu upozorenja da Japan mora potpuno preuzeti odgovornost za ono što se događa, dok u Japanu tvrde da će, ukoliko popuste, Kina u azijskim vodama uspostaviti hegemoniju - čini se da će sukobi, nižeg ili višeg intenziteta, izbijati sve do promjena u nomenklaturi i preslagivanja političkih elita u azijskim gospodarskim divovima, drugoj i trećoj gospodarskoj snazi svijeta.