UN-ova klimatska konferencija COP26 održat će se u Glasgowu u Škotskoj između 31. listopada i 12. studenog. Očekuje se da će više od 100 svjetskih čelnika, uključujući američkog predsjednika Joea Bidena, nazočiti dijelu konferencije.

'COP je jedan od procesa u kojem se vlade posljednjih sad već 26 godina pokušavaju dogovoriti kako naći odgovor na ono što nam znanstvena zajednica također govori već 20-ak godina, a to je da smo svojim djelovanjem i ispuštanjem emisija ugljičnog dioksida uspjeli promijeniti sastav atmosfere, što je rezultiralo zagrijavanjem od 1,1 stupnja Celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje', kaže nam Luka Tomac.

Kako je objasnio, recentna znanost nam govori, posebno zadnji izvještaj IPCC-a (Međuvladina panela o klimatskim promjenama), najvažnijeg tijela koje se bavi klimatskim promjenama, da imamo deset godina dok se klima nepovratno ne naruši. Pred nama je najviše deset godina da se svijet dogovori kako napraviti radikalan zaokret prema niskougljičnom društvu, tako da promijenimo način na koji proizvodimo energiju, dekarboniziramo promet i izmijenimo proizvodnju hrane. Poručio je da bi sve bilo lakše da su vlade djelovale na vrijeme, ali nisu, i da se posljednjih desetak godina relativno malo toga događalo u pregovorima oko borbe s klimatskim promjenama, stoga smo se našli u stisci s vremenom.

'Kao rezultat toga ova se konferencija može okarakterizirati kao ona na kojoj se pregovara o budućnosti planeta i čovječanstva', mišljenja je šef Zelene akcije. Velika su očekivanja od Sjedinjenih Američkih Država i njihova predsjednika Joea Bidena. Mnogi očekuju da nakon vremena Donalda Trumpa, koji je u potpunosti ignorirao klimatske promjene i čak izveo zemlju iz Pariškog klimatskog sporazuma, Bijela kuća konačno zauzme vodeću poziciju u borbi protiv ovog globalnog problema.

Tomac naglašava da SAD, kao većina ostalog razvijenog sjevera, poput zemalja Europske unije i drugih, ima puno veću povijesnu odgovornost za nastanak problema, tako da je i odgovornost za rješavanje ovog problema znatno više na njima.

'To ne znači da ostatak država - onih koje nemaju toliku povijesnu odgovornost za uzrok problema, a jesu u skupini ranjivih što se tiče klimatskih promjena - ne radi ništa', navodi. Prema ovom vrsnom poznavatelju problematike klimatskih promjena, trenutno se nalazimo usred klimatske i energetske revolucije i tranzicije u isto vrijeme, tako da postoji mnogo pozitivnih primjera gradova, regija, pa i cijelih država koji su prepoznali to da klimatske promjene nisu samo prijetnja, nego su i razvojna prilika.

'Što prije prepoznamo to da prelazak na niskougljično društvo može biti pozitivan - po zdravlje, okoliš i ekonomiju - prije ćemo riješiti problem', smatra Tomac. Mišljenja je da ni SAD ne treba gledati kao cjelinu jer ako je kao država bio nekakav negativac u klimatskim pregovorima, to ne znači da se na razini pojedinih saveznih država i gradova u SAD-u nisu događale pozitivne stvari i da se u isto vrijeme unutar te zemlje ne radi na dekarbonizaciji. Taj je val krenuo znatno ranije, kaže, od samog Bidena i ne treba se zavaravati da će Biden biti taj koji će riješiti problem.

'Ono što je potrebno u idućih deset godina puno je više od onoga što vlada SAD-a trenutno predlaže i ono što je na stolu sada je premalo', smatra aktivist i dodaje da ono što su vlade država obećale u Parizu, a konferencija u Glasgowu bit će nastavak i revizija pariških ciljeva, i dalje nas vodi u svijet topliji za 2,7 stupnjeva, što je daleko više od politički zacrtanih ciljeva.

Osim o postavljanju ambicioznijih ciljeva od onih dogovorenih u Parizu, na konferenciji u Glasgowu raspravljat će se o kompenzacijama za zemlje koje su već suočene s posljedicama klimatskih promjena, problemu trgovanja emisijama ugljika i nizu drugih tema.

'Kroz pregovore se još uvijek prožima potreba da razvijene zemlje prepoznaju svoju veću ulogu u uzroku problema i onda se sve to reflektira na sve tehnikalije unutar samih pregovora', kaže nam Tomac. Upravo to je ključ potraživanja malih otočnih zemalja, onih koje će nestati za nekoliko desetljeća ako prijeđemo granicu od 1,5 ili dva stupnja, kada se pregovara o kompenzaciji i fondu za adaptaciju klimatskim promjenama. Zato stotinjak siromašnih i zemalja u razvoju, navodi naš sugovornik, traži da akcija i korjenite promjene u smanjenju emisija dođu iz Europske unije i SAD-a.

'Ali stvarne promjene, a ne fiktivno trgovanje emisijama i ciljevima Net Zero, nego korjenite promjene na izvoru. I to uglavnom jesu zahtjevi nevladinih udruženja i nas kao okolišnih organizacija te zemalja koje su najranjivije - da nemamo vremena za kalkuliranje ciljevima. Prošlo je vrijeme za neambiciozno postavljene ciljeve, one koji su bili rezultat konferencije u Parizu, i sada se na temelju toga moraju revidirati jer je, da se izrazim u slengu, vrag odnio šalu', upozorava Tomac. I mlada švedska globalno prepoznata klimatska aktivistica Greta Thunberg nedavno je poručila političarima na sastanku Youth4Climate u Rimu da je bilo dosta 'bla, bla, bla', tj. pričanja, i da je vrijeme za akciju.

'Iskreno, dosta je bilo 'bla, bla, bla' već prije petnaestak godina', kaže Tomac, a prati pregovore od 2007. godine i sudjelovao je na tim konferencijama. Napominje da se rasprava većinom vrti oko istih i sličnih stvari. Ono što je specifično za ove pregovore, primjećuje, nepravda je koja ne da se vidi u samim pregovorima u smislu kapaciteta razvijenih zemalja i za sudjelovanje i za ucjenjivanje manjih zemalja, nego i u kontekstu pandemije - opet je razvijeni sjever imao kapaciteta i za cjepiva, a druge strane većina zemalja s juga, u koje cjepivo nije došlo, ne može si priuštiti ni sudjelovanje na globalnim pregovorima. 'Tako da se cijelo vrijeme prožima taj element neravnopravnosti', poentira stručnjak.

Tomac smatra da je ključno to da razvijene zemlje, one koje su odgovorne za emisije, konačno stave novac na stol i da se napuni taj fond jer je važna pobjeda izvojevana na konferenciji u Parizu upravo vezana za ovu nadoknadu i kompenzaciju šteta. 'To nije nešto o čemu se treba pregovarati. To je mehanizam koji je dogovoren, ali važno ga je sada napuniti novcem', kazao je. Je li problem to što neće osobno sudjelovati ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping?

'Ne treba to gledati na način velikog pokroviteljstva političkih vođa. To je sigurno poruka koju oni šalju, ali vratili bismo se natrag ako bismo radili usporedbe - treba izbjeći krivnju Kine i Indije, kao velikih zemalja i trenutnih velikih emitera ugljika. Kina je povijesno gledano relativno novi emiter, a trenutno radi više za dekarbonizaciju društva od cijelog SAD-a. Tako da ne treba upasti u zamku da se sada proglašava Kinu krivcem. Kina ima jasniji plan i cilj dekarbonizacije od većine razvijenih zemalja', zaključio je.