Na hrvatski meteo Facebook stranicama više je objava posvećenih ovom meteorološkom fenomenu. 'Iako je sunce zašlo pred više od sat vremena, sjeverozapad i dalje "gori". Pojavili su se noktilucentni oblaci!', piše u objavi Ri meteo.

Neverin javlja: Još jedna rijetka i zanimljiva pojava na kraju današnjeg dana. Jeste li ih vidjeli? Noćni svjetleći oblaci.

Noćni svijetleći oblak, svjetleći noćni oblak ili noktilucentni oblak (međunarodna kratica NLC) je najviši oblak na Zemlji. Pojavljuje se u ljetnim mjesecima u visokim zemljopisnim širinama u mezosferi na visini od 76 do 85 kilometara, i to u dubokom sumraku kada se Sunce nalazi ispod obzora (horizonta), a oblak je još obasjan Suncem. Zlatne je ili crvenosmeđe boje blizu obzora, a više na nebu plavobijele, povremeno i grimizne boje. Nalikuju cirusima i cirostratusima. Pretpostavlja se da se sastoji od ledenih kristala, vulkanskoga pepela ili meteorske prašine, piše na Wikipediji.

Noćni svijetleći oblaci se rijetko javljaju iznad Hrvatske. Najčešće su vidljivi tijekom ljetnih mjeseci s geografskih širina između 50° i 70° sjeverno i južno od ekvatora. Narav ove pojave još nije jasna. Pretpostavlja se da se zbiva vrlo visoko, kad se ljeti u atmosferi uspije stvoriti sloj ledenih kristala.

Budući da su vrlo visoko, Sunčeva ih svjetlost obasjava čak i kad je već u nižim slojevima noć i zbog toga ih uočavamo u sumrak, kada se Sunce nalazi ispod obzora. Zbog toga se od takvih oblaka može vidjeti i odsjaj Sunčeve svjetlosti. Svemirska letjelica NASA-e AURA je svojim instrumentom Omijem (eng. Ozone Monitoring Instrument) zabilježila da su ovih (polarni) svijetleći oblaci široko rasprostranjeni u području mezosfere. Pokazalo se da su sve učestaliji, sjajniji i da ih je sve više u nižim zemljopisnim širinama.

Pretpostavlja se da pojava ovih oblaka odražava promjene u atmosferi, s kojim povezuju i globalno zatopljenje. Ako se u polarnoj mezosferi temperatura spusti na - 130 °C nastaju polarni svijetleći oblaci, a u mezosferi na 80 kilometara iznad Zemlje, pod uvjetom da ima dovoljno vode kako bi se mogli napraviti kristali. Smatra se da osim ledenih kristala u sastavu imaju vulkanski pepeo i meteorsku prašinu.

Prvi su put uočeni 1885., dvije godine poslije erupcije vulkana Krakatoa.[5][6] Nije razjašnjeno je li njihova pojava u svezi s erupcijom vulkana, ili su ih promatrači otkrili jer je više ljudi promatralo spektakularne zalaze Sunca zbog vulkanskih ostataka u atmosferi. Noćni svijetleći oblaci mogu se formirati samo pod vrlo ograničenim uvjetima tijekom lokalnog ljeta; njihova pojava može se koristiti kao osjetljiv vodič za promjene u gornjoj atmosferi.