Vladimir Vladimirovič Putin još jednom je demonstrirao lukavost. Ni za ovaj jubilej neće mahati oduševljenim masama s nekog od kremaljskih prozora. Neće ga godišnjica 'zateći' dok se u društvu biranih fotografa penje po kavkaskim stijenama slobodnim stilom, bez potkošulje... Niti će mu Nikita Mihalkov režirati kičastu proslavu u teatru Boljšoj, kao što su to za jednog autokrata učinili hrvatski režimlije u zagrebačkom HNK, ne tako davne 1997. godine.

Ruski predsjednik najavio je da će, kao i obično, jubilej proslaviti u užem obiteljskom krugu u rodnome Sankt Peterburgu. U očima njegovih birača, to će vjerojatno biti protumačeno kao hvalevrijedna smjernost i skromnost, kao i, recimo, navada da svoje godišnje odmore provodi u Rusiji, a ne na nekim od mondenih svjetskih destinacija koje su još uvijek nedostupne većini njegovih birača. Uostalom, uvlakačka javna proslava samo bi pojačala imidž narcisoidnog diktatora, a možda i isprovocirala neugodne prosvjedne incidente kao lanjske zime, kada je Putin usred Moskve masovno izviždan na povratničkom meču Fjodora Jemjeljanenka, i to u izravnom prijenosu, pred kamerama državne televizije.

Nakon 12 godina vladanja Rusijom, Vladimir Putin ima više otvorenih protivnika nego ikad. Dekorativna kremaljska rošada s Dmitrijem Medvedjevom, izvedena kako bi se obigrao ustav i otvorila mogućnost da Putin de facto dva i pol desetljeća upravlja Rusijom, loše je prihvaćena - pogotovo u pupajućem srednjem sloju ruskog društva. Putin kao da nije računao da će, nakon što je vladavinom čvrste ruke i grube sile donio stabilizaciju i gospodarski spas za Rusiju, građani od njega početi tražiti ni manje nego više nego demokraciju. A to onda znači i njegov eventualni odlazak s vlasti.

No dok Putin odmara u krugu obitelji o kojoj se, usput, sve manje zna, propagandna mašina opremljena prokušanim sovjetskim i modernim populističkim tehnologijama odrađuje posao. Prokremaljske mladenačke organizacije, od ranije poznate i po klasičnim fašistoidnim metodama, isplanirale su sportske priredbe, izložbe, čitanja poezije i slične ceremonije. Neki mediji objavljuju krotke 'ljudske' intervjue sa strahopoštovanim državnikom, ili pak prenose čestitike pune respekta koje Putinu stižu od političara iz zemlje i inozemstva. No bilo bi pretjereano govoriti o nekoj totalitarnoj akciji: ima, recimo,  utjecajnih medija koji baš i ne fermaju činjenicu da ruski predsjednik danas ima rođendan.

Čini se da je u prošlosti bilo više neukusnih priloga Putinovom kultu ličnosti. RBK podsjeća da je za vođin 56. rođendan u glavnom gradu Čečenije, Groznome - nedavnom poprištu krvave separatističke pobune - rusku himnu njemu u čast pjevalo 60 tisuća ljudi. Dvije godine kasnije, netko je fotografirao 12 golišavih mladih djevojaka, navodno studentica, koje se toliko uzbuđuju pri pomisli na Vladimira Vladimiroviča da su mu, eto, za rođendan odlučile podariti erotski kalendar...

Neki analitičari drže da Putin osobno nema mnogo veze s tako zastrašujućim izljevima udvorništva; kao i autocenzura, takve inicijative dolaze s nižih razina, od čankolizaca i karijerista koji se u borbi za samoprobitak natječu u iskazivanju lojalnosti najmoćnijem pojedincu ruske države.

No malo je teže povjerovati da Putin i sistem vladanja kakvog zagovara nemaju veze s uhićenjima političkih neistomišljenika koja se događaju danas, na njegov rođendan. Čini se da većih prosvjeda ili nemira nije bilo, ali simboličke akcije održane su u više ruskih gradova, poput Moskve, Sankt Peterburga ili Samare. No režim kao da se boji i takve šačice ljudi okupljenih pod parolom 'Ispratimo djedicu u penziju', pa čim oni razviju transparente ili upriliče performans, istom stižu vijesti o hapšenjima građana. Samo po sebi, to više govori o krhkosti i strahu, negoli o samopouzdanju poretka baziranog na karizmi vođe koji slovi za hrabrog i samopouzdanog tipa.