Sadržaj je potpuno neodređen, ali je zato tehnika detaljizirana. Tako da je građanima gotovo nemoguće prikupiti dovoljno potpisa kojim traže raspisivanje referenduma. U 15 dana treba prikupiti deset posto ukupnog broja birača, a njih je 4,1 milijun. Ili, prema najnovijim podacima Ministarstva uprave, 600 tisuća više nego punoljetnih građana.

S tim potpisima tada treba otići predsjedniku Sabora, koji raspisuje referendum. 'Odbor birača' i 'Aktivistički servis' to će, prema najavi koordinatora Zorana Mihajlovića, napraviti 7. ožujka i predati potpise za četiri referendumska pitanja, po 150 tisuća potpisa po pitanju.

Referendum traže, između ostaloga i referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, pitanje na koje smo već pozitivno odgovorili početkom 2012. godine. Članstvo Hrvatske u EU-u podržalo je 66,27 posto birača koji su izašli na referendum, a usprotivilo ih se 33,13 posto. Na referendum se odazvalo 1.960.208, što je 43,51 posto birača.

Dr. sc. Sanja Barić, predstojnica katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, smatra da je pitanje nesumnjivo protuustavno. 'Građani su o ovom pitanju već odlučili, a donesena je i odluka Sabora', kaže profesorica Barić za tportal.

Zakon o referendumu ocjenjuje katastrofalnim. 'Sadržajno je preširok, a tehnički preuzak. Nigdje ne piše o kojim pitanjima se ne raspravlja, da je zabranjeno odlučivati o ljudskim pravima. Ali dosadašnje inicijative propadale su, jer je u tako kratkom vremenu gotovo nemoguće prikupiti toliko potpisa', objašnjava Barić.

To potvrđuje i nedavni usporedni izvještaj GONG-a o referendumima u Hrvatskoj i Europi. Prvi referendum na državnoj razini održan je 1991. godine o neovisnosti Republike Hrvatske. Nakon toga, uspio je tek lanjski referendum o EU-u jer su prethodne inicijative propadale. Stožer za obranu digniteta Domovinskog rada 2000. godine i Inicijativa sindikata 2010. godine prikupili su dovoljno potpisa. Prve je spriječio Sabor jer je tadašnji zakon pisao da zakonodavac 'može' raspisati referendum. Sindikatima je Ustavni sud poručio da su prestale postojati pretpostavke za raspisivanje referenduma jer su izmjene zakona, protiv kojih su se sindikati bunili, povučene iz saborske procedure. Građanska inicijativa za referendum o NATO-u 2008. skupila je 124 tisuće potpisa, što nije bilo dovoljno.

'Izvještajem smo Vladi i ministarstvu dokazali da je zakon potpuno pogrešan. Treba unijeti niz promjena, od zabrane odlučivanja o ljudskim pravima, do smanjenja broja potrebnih potpisa do odlučivanja o ustavnosti pitanja. Ponavljamo već kao papagaji', razočarano govori Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a.

Iako se referendum općenito smatra povećanjem sudjelovanja građana u donošenju odluka u parlamentarnoj demokraciji, koja javnost zna frustrirati podjelom na nedodirljivu vlast i građane jednokratno aktivne na izborima, referendum može poremetiti društveno-političku situaciju. Pogotovo, ako je nestručno propisan.

Za profesoricu Barić to je ostrašćeno polariziranje društva u kojem nestaje prostor za dijalog i kompromis. Posebno su brojni primjeri u Americi, gdje se u pojedinim državama društvo dijeli oko bilo čega, a osobito je izraženo u Kaliforniji. Proširili su se lobisti specijalizirani za pokretanje referenduma, kao i populisti, jer u tako grubim crno-bijelim društvenim podjelama postoji lijep prostor za manipulaciju masama.

Loš zakon očito je posljedica ne savjetovanja vlasti sa stručnjacima, primjećuje profesorica Barić. 'To je usko specifično stručno područje, a ustav je prevažno područje da bi se o njemu odlučivalo bez znanja', upozorava Barić.

Loši su i detalji. GONG primjećuje da ne postoje ni obrasci za prikupljanje potpisa, pa ih se lako kasnije može osporavati. Teže je pokrenuti lokalni nego državni referendum jer na lokalni treba izaći najmanje 50 posto i jedan birač, a na državni ne.