De Wever gotovo pa slavi nemogućnost sastavljanja vlade i u dnevniku De Standaard (koji izlazi na nizozemskom, odnosno flamanskom) oduzima Flamancima posljednje nade da je moguće imati povjerenje u N-VA. Sve to, kažu Flamanci, vodi do raspada zemlje.

Flamanski lider, povjesničar po struci, revoltiran je nedavno prikazanom frankofonskom televizijskom serijom (na jednoj valonskoj postaji) u kojoj se ističe njegov djed kao veliki nacistički kolaboracionist. De Wever udara na valonski mit koji govori da su samo Flamanci surađivali s nacistima. Šef N-VA tvrdi da su povijesna istraživanja o odgovornosti Valonaca za nacizam u Belgiji površna i da se dobro zna da je bila ogromna.

Flamanski su se nacionalisti u oba svjetska rata proglasili saveznicima Njemačke jer su mislili da će im to savezništvo pomoći da se oslobode iz Belgije i steknu nezavisnost. Drugi povjesničar, Francis Balace, podsjeća pak na stranicama frankofonskog lista Le Soir da dok je stranka De Weveroga djeda imala 100.000 pripadnika, fašistička valonska stranka Leona Degrella (nakon rata je osuđen na smrt, ali se sklonio kod španjolskog diktatora Franca i uživao je njegovu zaštitu) imala tek 10.000 članova.
Kriza vlasti u Belgiji nije nova iako je netrpeljivost između konzervativaca N-Va i valonskih socijalista vrlo jaka. Naime, 2007. zemlja je čekala 194 dana da dobije vladu.

Katlijn Malfliet, dekanica fakulteta sociologija na Sveučilištu u Leuwenu, smatra da je nestanak Belgije vrlo moguć.
Prijelazna, odnosno tehnička vlada prethodno premijera Yvesa Letermea nema inicijative, podijele su sve veće kao i ekonomske razlike bogatijeg sjevera (flamanskog) i siromašnijeg juga (valonskog).