U svom tradicionalnom videoblogu Medvedev je u ponedjeljak optužio Lukašenka da Rusiju prikazuje kao novog vanjskog neprijatelja Bjelorusije. Upozorava da njegov kolega radi na zavadi dviju država, posredno unoseći razdor među dvama bliskim narodima - a sve to kao uvertiru za predsjedničke izbore koji se u Bjelorusiji imaju održati dogodine.

'Ranije je uloga vanjskog neprijatelja namjenjivana SAD-u, Europskoj uniji, Zapadu u cijelosti. Sada je dodijeljena Rusiji. Lukašenkove izjave iskaču ne samo iz okvira diplomatskih pravila, nego i elementarne ljudske pristojnosti', rekao je Medvedev.

Podsjetivši da je u vrijeme globalne financijske krize Moskva uskočila Minsku s dvije milijarde dolara kredita, Medvedev tvrdi da se cijela Lukašenkova predizborna kampanja sada zasniva na raspirivanju proturuske histerije.

Donedavno nezamisliva poruka podrške bjeloruskoj opoziciji

Hiroviti bjeloruski vladar, kojemu su zbog brutalnih režimskih metoda zemlje EU godinama branile ulazak na njihov teritorij, već mjesecima proziva načelno partnerski Kremlj za podrivanje bjeloruske ekonomije. Minsk očekuje povlaštene cijene za ruske energente – kako zbog činjenice da su u ekonomskoj uniji s Rusijom, tako i zbog svoje tranzitne uloge.

Kap koja je prelila čašu vjerojatno je nedavna Lukašenkova optužba da Moskva financira opoziciju; Medvedev poručuje Lukašenku da se radije pozabavi višestrukim slučajevima nestanka ljudi u Bjelorusiji (mahom političkih oponenata, op. a).

Medvedevljev istup odmah su pozdravili neki bjeloruski oporbenjaci, koji drže da je čelni čovjek Rusije poslao jasnu poruku biračima u njihovoj zemlji. Čak se čuju najave da dio oporbe, koja je dosad uglavnom prikazivana kao prozapadna, želi obnoviti dobre odnose s Rusijom.

Nadanja protivnika bjeloruske diktature prisnažila je i Medvedevljeva glasnogovornica Natalija Timakova: 'Očigledno je da odnosi s Lukašenkom više neće biti kao nekad.' Pritom je dodala i da predstavnici ruske vlasti 'namjeravaju komunicirati sa svim političkim silama u Bjelorusiji'.

Medvedev također u 'predizbornoj kampanji'?

Aleksandr Lukašenko na vlasti je od 1994. godine: otkako je promijenio ustav, može se doživotno kandidirati. Ekonomska stabilnost - čak i desetljetni rast te sprečavanje socijalnog rasapa karakterističnog za tranzicijske zemlje, donijeli su mu podršku onog dijela birača koji poštuju 'sovjetonostalgični' autoritarni stil, ali vjerojatno i onih koji prosvijećeni apsolutizam u ovome trenutku preferiraju pred barbarskim kapitalizmom istočno (Ukrajina, Rusija...) i zapadno (Litva, Latvija...) od njihove zemlje. Lukašenko je na zadnjim izborima dobio 83 posto glasova, uz brojna izvješća o kršenju izborne procedure, slobode medija i ljudskih prava.

Zanimljivo je da se Medvedev na sličan, samo još mnogo konkretniji način, uključio i u predizbornu kampanju uoči lanjskih izbora u Ukrajini. Oštrim se pismom distanciravši od tadašnjeg predsjednika Viktora Juščenka, čak je objavio prekid diplomatskih odnosa dok je vođa Narančaste revolucije na vlasti. Ako se pak traže paralele sa slučajem Jurija Lužkova, valja napomenuti da je prije NTV-ove serije kompromitantnih priloga o Lužkovu, ista postaja zavrtila dokumentarac 'Kumek', koji se bavi političkom represijom u Bjelorusiji i Lukašenkovim simpatiziranjem Hitlera.

Aktualna događanja pokušavaju se interpretirati i iz perspektive predsjedničkih izbora u Rusiji za dvije godine. Još uvijek nije jasno hoće li režim kandidirati Medvedeva ili - što se provlači kao najizglednija opcija – ponovno Putina. Dvije jake figure mogle bi raskoliti aktualni režim, a Medvdev je proteklih mjeseci sve samo ne nevidljiv i bezličan, kako su ga ranije opisivali. Uspije li utjecati na rušenje 'posljednjeg europskog diktatora', mogao bi steći nove simpatizere i na Zapadu.