Reprezentacija bivše nam države, s nekolicinom hrvatskih igrača u glavnim ulogama, borila se u skupini s Engleskom, Sjevernom Irskom i Turskom. Sve do kraja kvalifikacija, kao što se uostalom i očekivalo, vodila se izjednačena borba između Engleske i Jugoslavije.

I jedni i drugi bez velikih problema obračunavali su se s nejakim Ircima i Turcima, koji još nisu sličili na nezgodnu momčad kakvu poznajemo posljednjih desetak godina. Englezi su, dapače, potukli Turke kod kuće s nevjerojatnih 8:0, ali nisu Turci puno bolje prošli ni na gostovanju u Splitu gdje su primili četiri komada, od kojih im je tri podarila splitska legenda Zlatko Vujović.
Ključne su bile međusobne utakmice između Engleske i Jugoslavije. Na Wembleyu su se Englezi prilično lako obračunali s 'plavima'. Gary Mabbutt zabio je za 1:0, a drugi pogodak iza riječkog vratara Maura Ravnića, za konačnih 2:0, postigao je tamnoputi branič Viv Anderson, prvi crnac koji je igrao za englesku reprezentaciju.

Zahvaljujući kiksu Engleza u Turskoj gdje su domaćini, prije spomenute blamaže na Wembleyju, uspjeli otkinuti bod velikom favoritu igrajući 0:0, Jugoslavija je bila u prilici da praktički osigura igranje u završnici kada joj je Engleska došla na uzvrat u Beograd. Pobjeda u tom dvoboju osigurala bi 'plavima' bod viška u odnosu na Engleze kojima je, pak, bio potreban bod.

Dan uoči odlučujuće utakmice A reprezentacija svoje su odradili mladi, a Engleska predvođena Paulom Gascoigneom preslušala je u Zemunu naše s čak 5:1. Po starom običaju, prepotenciji nije bilo kraja, pa se odmah najavljivao revanš na stadionu (tada) JNA, da bi bio doživljen gotovo identičan poraz, ovoga puta – 4:1! Engleski napadači izbušili su Ravnićevu mrežu u prvih 25 (!) minuta, Riječanin je u poluvremenu ostao u svlačionici, a od plasmana na Europsko prvenstvo nije bilo ništa.

Njemačka je spremala spektakl, a unaprijed se pripremala i za proslavu novog naslova europskog prvaka. Izbornik je bio rođeni dobitnik Franz Beckenbauer, vođa momčadi Lotthar Matthäus, bili su tu još Andreas Brehme, Pierre Littbarski, Guido Buchwald, Jürgen Kohler, a napadački duet činili su Rudi Völler i Jürgen Klinsmann. Sve legenda do legende, a kako je SR Njemačka dvije godine ranije u finišu izgubila svjetsko zlato u borbi s Maradoninom Argentinom (2:3) u Meksiku, tako se logično nametala uloga velikog favorita na domaćem terenu.

Konkurencija je ipak bila sve samo ne bezazlena. Talijani su, naprimjer, u momčadi imali Milanove asove Franca Baresija, Carla Ancelottija, Roberta Donadonija, te još i danas aktivnog Paola Maldinija. Bio je tu i napadački dvojac Gianluca Vialli – Roberto Mancini, a i Interove zvijezde Giuseppe Bergomi i vratar Walter Zenga.

Španjolci su u Njemačku došli predvođeni Realovim megazvijezdama Emilijem Butraguenom, Michelom, Joseom Antonijem Camachom, Gordillom i Martinom Vasquezom; Nizozemci su se dičili svojim trojcem koji su činili Ruud Gullit, Frank Rijkaard i Marco Van Basten. Doduše, ovaj posljednji tek se vraćao nakon teške ozljede gležnja. Nakon sjajno odrađenih kvalifikacija, i Englezi su bili u skupini onih za koje se mislilo da mogu vrlo visoko, ako ne i na sam vrh jer tu su bili Peter Shilton, Glenn Hoddle, Chris Waddle, Gary Lineker, Peter Beardsley, John Barnes…

U prvoj skupini dogodile su se očekivane stvari. Danska je u konkurenciji SR Njemačke, Italije i Španjolske bila autsajder i izgubila je sve tri utakmice. U preostalim dvobojima bilo je gusto, a Nijemci i Talijani ipak su se pokazali s(p)retnijima od Španjolaca.

Nasuprot tome, u drugoj skupini samo je devet minuta nedostajalo da u polufinale ne uđu oba autsajdera, SSSR i Irska! Englezi su, neočekivano, totalno potonuli i ispali s tri poraza, a Irska je sve do 81. minute odlučujuće utakmice s Nizozemskom držala 0:0, što bi joj bilo dovoljno za prolaz. No Wim Kieft je ipak postigao pobjedonosni gol za Nizozemsku, koja se tako prošvercala među četiri najbolje.

Rinus Michels, proslavljeni nizozemski trener, morao je zbog neefikasnosti Kiefta i Johhnyja Bosmana ubaciti Van Bastena, što će se pokazati punim pogotkom. Nizozemska je u polufinalu u Hamburgu rastužila domaće navijače svladavši Nijemce 2:1. Premda su domaćini prvi poveli golom Matthäusa u 54. minuti, Ronald Koeman (73) i Van Basten (88) donijeli su finale 'tulipanima'. Talijani su, pak, neočekivano lako pali protiv SSSR-a, za čiju su se pobjedu 2:0 pobrinuli Genadij Litovčenko i Oleg Protasov.

U finalu je Nizozemska dobila Sovjete 2:0, uzvrativši im za poraz u 1. kolu natjecanja po skupinama (1:0). Mrežu iza Dasajeva prvo je udarcem glavom zatresao Gullit, da bi početkom drugog poluvremena Van Basten uputio topovski udarac iz voleja u suprotne rašlje, gol koji se i danas tako često vrti na televizijskim ekranima kao jedan od najljepših u povijesti nogometa.