Tako bi se nekako ukratko mogla predočiti ideja oko koje je mladi splitski kipar Luka Mimica posložio projekt Island2go koji je preko noći postao popularan toliko da se od pustih narudžbi i jurcanja sam autor - prehladio. A storija o suveniru s pričom koji je Luka smislio i dizajnirao počela je točno tamo gdje starta najveći broj tipičnih domaćih priča – u egzistencijalnoj dvojbi.

'Priča o suvenirima krenula je velikim dijelom da bih izbjegao postakademsku egzistencijalnu krizu koja je pogodila velik dio mojih kolega. Završite akademiju, zvanje vam je magistar kiparstva, puni ste entuzijazma i ideja – a nemate od čega živjeti. I tako sam tražio nešto čime bih se bavio a da je blisko umjetnosti, zanimljivo, ali i da mi pruži materijalnu satisfakciju...

Primijetio sam problem s neoriginalnošću i neautentičnošću suvenira koji se nude u primorskim mjestima, vidio kako se turisti raspituju i trude pronaći nešto originalno, ali imaju u tome poteškoća', priča Luka i dodaje kako se potpuno krivo upire prstom u Kinu kao glavnog krivca za invaziju plastike.

Nisu krivi Kinezi, problem je u nama', govori dok mi pokazuje jedan od prvih otoka za po doma – u okrugloj pločici od prirodnog žala, poput hokejaškog paka, umiješan i posložen pravi mali dalmatinski otok. S obzirom na reakcije javnosti, reklo bi se to je recept za dobar suvenir?

'Teško bi bilo definirati što je to dobar suvenir. Prije svega treba biti originalan, a originalnost ne voli recepte. Pritom, ne bih se ograničio ni na isključivo nešto materijalno, to je prije svega uspomena na proživljeno iskustvo. U vremenu tehnološke/digitalne revolucije nudi nam se puno novih kutova iz kojih možemo sagledati pojam suvenira. Lijepa stvarčica modre boje jako je dosadna stvar ako nema priču, a spoj s tehnologijom tu pruža obilje mogućnosti za razmatranje suvenira nove generacije', kaže Luka objašnjavajući kako je do njegovog suvenira priča vodilo trogodišnje tehnološko eksperimentiranje.

'Otac mi je iz Mimica gdje imamo kuću u kojoj povremeno boravim i odrađujem dio kiparskih poslova na otvorenom. Borova šuma i maslinik su mi atelje. U tom ozračju radio sam eksperimente s epoksivnom smolom. Pokazalo se kako je blizina mora idealna jer na živoj paleti mogu iskušavati sve varijante doziranja modrog pigmenta u smolu... Najveći izazov kod rada s tim materijalom bio je u tome što nisam znao nikoga tko se s tim susreo u nekoj ozbiljnijoj mjeri. Učio sam preko Youtubea, a kad sam to prerastao, krenuo sam s dobrim starim učenjem na vlastitim greškama.

Neke od svojih zamisli objavljivao sam na Facebooku i bio zatečen kako se sve veći broj zanima kako napredujem. Prije nego li sam se snašao, krenule su prve narudžbe...', priča mladi Splićanin.
'Sam suvenir nastao je tako što sam maksimalno pojednostavio stvari i za izradu koristio samo smolu i pržinu koju sam sakupljao na plažama omiške rivijere, plaže Kutleša u Mimicama ili na Braču', skraćuje tehnološku priču.

Za dalje su se pobrinule društvene mreže na kojim se, kaže, pokrenula nekontrolirana lavina interesa, ni ne sluteći kako je projekt upoznala kao nedonošče rođeno pola godine ranije.
'Sad nam je najveći izazov ispuniti puno zahtjeva ne gubeći na kvaliteti. Zbog načina rada, svaki je primjerak neponovljiv što ga čini doslovno jedinstvenim suvenirom', prisjeća se početka Luka za koje kaže da je bio čisti – undergound.

'Ovu priču nisam mogao raditi sam nego sam okupio tim. Uz mene je dizajnerski trio odgovoran za vizualni identitet: Iris Klarić, Karlo Kazinoti i Mišo Komenda, potom video sekcija Sandro Baraba i Rino Barbir te moja desna ruka kolegica Danijela Šušak. Prostor u kojem smo sve ovo pokrenuli vlažna je garaža ispod derutnog dijela jedne zgrade u Splitu. Uselili smo u taj prostor prije manje od godinu dana, zadovoljni da imamo bilo što, sad tražimo hangar...', skicira Luka poduzetničku pozadinu biznisa sa suvenirom.

U početku je, kaže, radio isključivo izmišljene oblike otoka.

'Ti prvi prototip-otoci jesu plod imaginacije, ali modeli su stvarni. Za moje otoke prethodno sve do najsitnijih detalja proučavao boje, vegetaciju, teksture krajolika, ljudske tragove na jadranskim otocima. Napravio sam i prema narudžbi zbiljski otok, Galešnjak, ali uskoro krećem s izradom niza stvarnih određenih otoka', kaže Luka ističući kako će svaki od tih otoka biti načinjen od izvornog žala s tog otoka. Primjerice, tako bi npr. Brač krasio prosijani Zlatni rat

'Radim na tome da sakupim svojevrsnu pijeskoteku, kolekciju žala sa svih otoka koje planiram raditi. Raspitivao sam se kod biologa, jer pijesak u plićaku je jako bogat morskim organizmima, pa vodim računa uzimati ga na mjestima gdje ne remetim njihovo prirodno stanište. S vremenom, ljudi su prepoznali projekt pa mi uz narudžbe šalju s otoka i pakete s hrpicom pijeska od kojega ću raditi umanjene replike otoka Sve se to počinje dokumentirati i bit će objavljivano na Facebooku i Instagramu, a jedna od prvih otoka bit će Korčula. Imam upita iz dijaspore, uglavnom Kanade, ali i Argentine i Čilea, zemlje u kojima je puno iseljenika s naših otoka', kaže Luka dodajući kako su mu mnogi rekli da je koristeći globaliziranu složenicu nadmašio slične marketinške koncepte jer je sloganu 2go donio dvoznačnost (otok za posjetiti/ponijeti).

'Reakcije na proizvode su izvanredne, već danima nam je inbox zatrpan upitima i ponudama, dobna granica zainteresiranih ne postoji, vole nas i stari i mladi. Tako sam nedavno završio narudžbu od 25 suvenir-poklona za jednu vodeću hrvatsku prehrambenu tvrtku', kaže dodajući kako je trenutačno u morskoj ili bolje reći vodenoj fazi koja mu se čini neiscrpnom.

'Inspiraciju crpim iz mora, rijeka, imotskih jezera, rječica, ali mislim da se neću zaustaviti samo na moru i vodi. Ideje postoje i za suvenire Dalmatinske zagore, kontinentalne Hrvatske, i za Sloveniju imam nekih opcija...', najavljuje Luka prodor izvan hrvatskih granica.

U međuvremenu radi i na priči koja teško da bi se mogla staviti u seriju 2go. Riječ je o uređenju vile na Braču, što je opet posljedica klikanja na društvenim mrežama.

'Investitor je želio nešto malo drugačije, pa tako nabasao na moje starije radove i dogovorili smo posao. Ali ja nisam mogao odoljeti izazovu i krenuo sam raditi nešto pomalo eksperimentalno', kaže Luka.
Govoreći jezikom marketinga, možda projekt island2go uskoro dobije i sestrinsku zamisao: house4you. Neće biti vezan uz suvenire, ali hoće uz turizam. Primjerice, onaj elitni vezan uz vile s art likom.