Glazbeni spektakli u Splitu redaju se kao na traci: samo dva dana nakon koncerta legendarnih Iron Maidena koji su dupkom ispunili Spaladium arenu, na istom mjestu u petak započinje dvodnevni narodnjački maraton s dvadesetak najjačih regionalnih folk izvođača
Događanje je nazvano Ringišpil, po doslovnom i najupečatljivijem detalju masivne scenografije na kojoj će u petak i subotu nastupiti imena poput Harisa Džinovića, Seke Aleksić, Ace Lukasa, Indire Radić, Milice Todorović, Ane Nikolić, Dade Polumente i sličnih. Spaladium će, po tvrdnji organizatora, u iduća dva dana biti pretvoren u najveći ljetni klub na Jadranu u kojemu će glazba prašiti do sitnih jutarnjih sati.
Bijesno priopćenje povodom koncerta uputio je tek ogranak Hrvatske čiste stranke prava koji je zatražio 'zabranu četničkog derneka', no malo tko se na njih osvrnuo - ulaznice se prodaju kao blesave i nema sumnje da će dvorana biti potpuno ispunjena Splićanima, ali i posjetiteljima iz regije te, posebno, dijaspore. Slično je sa svim ljetnim događanjima u Splitu - od Ultra festivala, preko spomenutih Iron Maidena do Blues festivala ili svakovečernjih klapskih koncerata u centru grada, pa čak iznimno posjećenih kazališnih predstava ili opera na otvorenom u sklopu Splitskog ljeta.
Sociologa Dražena Lalića, Splićanina sa zagrebačkom adresom, događaji poput Ringišpila osobno ne uzbuđuju niti mu smetaju, no o njima ima svojevrsnu dijagnozu
'Dakle, kao osoba smatram da svatko može slušati što god hoće i radi se o elementarnoj osobnoj slobodi. Glazba se dijeli samo na dobru i lošu i premda sam miljama daleko od folka, razumijem da neki ljudi to jednostavno vole. Ali kao sociolog smatram da je ta glazba već dulje vrijeme soundtrack naše tranzicije i krize, pa i dubinskih društvenih bolesti poput rigidne centralizacije i metropolizacije Hrvatske', drži Lalić.
'Očito je da se posljedice tih bolesti i općenito lošeg stanja u društvu najviše izražavaju u takozvanoj provinciji - dakle, na jugu i istoku zemlje - gdje nisu vidljive samo po broju nezaposlenih, upropaštenih tvrtki, nižim prosječnim plaćama i masovnom iseljavanju mladih, nego i u snižavanju kulturnog ukusa. Mladi su već odgojeni u tom ozračju, no ponavljam, imaju svoju slobodu. A postoji mjesto gdje je ta sloboda potpuna, to je upravo Split', dodaje sociolog.
'Da, imali smo Ultru, pa sjajan festival bluesa, pa Maidene, a ne zaboravimo ni ove godine odličan Splitski festival... Neka cvjetaju stotine glazbenih cvjetova! Split je kulturno raznorodan grad i to mu pristaje', zaključuje Lalić.
