Iako stidljivo i s početničkim nesnalaženjima, obitelj Dragomira Lekića iz Dugog Dola u ličkoj Općini Vrhovine prvi su se u Ličko-senjskoj županiji upustili u svojevrsnu avanturu uzgajanja industrijske konoplje. Skladna obitelj, u kojoj je svih šest članova obitelji, otac, majka, dvoje djece, supruga i Dragomir unaprijed raspoređeno na poslove obiteljskog gospodarstva OPG Lekić, ne kriju zadovoljstvo poslom koji su pokrenuli u ovom djelu Like, jer su i rezultati truda itekako vidljivi
U razgovoru s Dragomirom Lekićem doznajemo da je njihova osnovna djelatnost poljoprivreda, i svi pokušaji da uspiju sa žitaricama i sijenom nisu pokazali neke veće rezultate, stoga su se odlučili na svojevrsnu avanturu, prvi pokušaj proizvodnje industrijske konoplje.
'Ljudi su nas čudno gledali, bilo je svakakvi priča, od onih proizvodimo li 'onu drogu' pa do onih 'ništa od toga'. I mi smo bili u nekakvom promišljanju oko toga što će na kraju od toga svega biti. I, eto, na kraju izgleda da smo uspjeli, prvi u Lici', kaže Dragomir Lekić.
O industrijskoj je konoplji puno toga napisano, od podataka da je višestruko iskoristiva biljka. Zapisi kažu da su je još naše bake koristile u izradi kudjelje i platna, a davne 1949. na području Hrvatske bila je zasijana na 21 tisuću hektara. Bivša Jugoslavija bila je poslije Rusije drugi izvoznik konoplje u svijetu. Nakon Drugog svjetskog rata svako seljačko gospodarstvo imalo je obavezu proizvoditi konoplju. Od konoplje se može proizvesti velik broj proizvoda, neki autori navode i do 25 tisuća.
Danas, kada se svi pozivaju na zdraviji život, mnogi industrijsku konoplju spominju kao biljku koja ima višestruku uporabivost, a time i korist. Iako neupućeni konoplju odmah povezuje s opijatima, razlikuju se dvije osnovne podvrste konoplje, obična ili industrijska konoplja i indijska konoplja. Indijska konoplja uzgaja se i koristi kao droga, a obična konoplja koristi se u industriji za proizvodnju vlakna, papira, sjemena, ulja... U Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina konoplja se uzgaja na 70 do 100 hektara, i to samo za sjeme iz kojeg se dobiva ulje i brašno.
U Lici je obitelj Dragomira Lekića posijala na površini od jednog hektara 50 kg industrijske konoplje.
'Za razliku od drugih koji su dulje u ovom poslu, kod kojih je bilo padova i neuspjeha, mi smo izgleda imali sreću da nam je zemlja dobra, kvalitetna. Mi smo isto tako, za razliku od drugih koji su bacali dosta umjetnog gnojiva koristili naše stajsko gnojivo što je pokazalo itekako kvalitetne rezultate. Dok kod drugih stabljika industrijske konoplje naraste do metar, metar i pol, naša naraste preko četiri metra, a samim tim imamo i bolji prinos. Vidite, posadili smo na hektaru 50 kg sjemena i dobili smo nakon žetve 800 kilograma. Zadovoljni smo, pogotovo jer nismo očekivali da bi toliko mogli dobiti jer smo početnici. Ipak, moram vam priznati, drugačije mi to na ovoj našoj ličkoj zemlji radimo. Kvalitetna je ovo izgleda zemlja za tu vrstu, bacili smo stajski gnoj što ju je izgleda potjeralo pa je i dala dobar urod. I sad nakon svega, truda, rada i strepnje, došli smo pred zid. Kome, za koliko i na koji način prodati 800 kg sjemena. Svašta se priča, neki kažu da je cijena ovolika, neki onolika. Nude nam 20 kuna po kg. E, pa ne bih im po toj cijeni dao pa makar je uništio. Razmišljali smo, ispitivali druga iskustva, tako da sam mišljenja da bi iskrena i realna cijena bila 50 kn po kilogramu', priča nam Dragomir Lekić.
Ne krije gospodin Lekić ni razmišljanja da bi na proljeće proširio poljoprivrednu površinu i posijao značajno više te da bi se u krajnosti okrenuo u potpunosti toj poljoprivrednoj proizvodnji. Ono što je proizvođačima industrijske konoplje još uvijek nepoznanica je kamo i što sa stabljikom konoplje. Zakon je do nedavno izričito nalagao da se stabljika mora zaorati, no kad uskoro zažive izmjene zakona, cijela će se biljka moći iskorištavati.
'To bi nas spasilo, pa pogledajte, mi imamo 4.000 bala stabljike industrijske konoplje. To zaorati bila bi neviđena šteta. Kad stupe na snagu zakonske izmjene imat ćemo precizne financijske pokazatelje koristi od uzgoja konoplje. Uglavnom, mi smo pokušali, uspjeli smo, zadovoljni smo prinosom, samo sada bi trebalo naći tržište koje je korektno, pošteno. Ovih 800 kg sjemena što sam dobio može stajati tri godine, i uvjeren sam da ću za njega naći poštenog kupca. Ako uspijem to prodati, definitivno se okrećem tim poslovima, a vjerujem da bi se i moji susjedi uključili u ovaj vid poljoprivredne proizvodnje', otkriva nam Lekić.
Primjer Dragomira Lekića iz Općine Vrhovine potvrda je da je ta zemlja idealna za uzgoj industrijske konoplje, ako se samo uzme u obzir mnogo nezaposlenih mladih ljudi, poglavito u nerazvijenim ličkim općinama, gospodarstva s ekološkom proizvodnjom konoplje i drugih manje zastupljenih kultura mogla bi ostvarivati pristojan dohodak. Konoplja na ovom ličkom području na primjeru Dragomira Lekića brzo raste pa s jednog hektara daje znatno više stabljike nego drugdje.
