Novi rezultati analize gena više ljudskih predaka s više različitih lokacija iz Rusije, Hrvatske i Španjolske, posebno su zanimljivi jer bi mogli značajno utjecati na rasvjetljavanje slike o evoluciji čovjeka.

Prema uvriježenoj predodžbi „anatomski moderni“ ljudi evoluirali su prije 200-tinjak tisuća godina u Africi, da bi potom, prije 60-ak tisuća godina, manja skupina njih krenula u postupno naseljavanje ostatka svijeta. Ova priča temelji se na analizama kromosoma Y u DNK te mitohondrijske DNK koja se nasljeđuje od majki na kćeri, kao i na uzorcima fosila modernih ljudi koji su pronađeni u zapadnoj i istočnoj Aziji.

Do nedavno se činilo da je podupiru i dokazi prema kojima se suvremeni ljudi nisu križali s neandertalcima prije tog hipotetskog trenutka izlaska iz Afrike. No neki nalazi već su ranije narušavali tu jednostavnu sliku. Primjerice, na nalazištima Skhul i Qafzeh u Izraelu pronađeni su fosili „anatomski modernih ljudi“ čija se starost procjenjuje na oko 100.000 godina. U Indiji i na Arapskom poluotoku otkriveno je kameno oruđe starije od 70.000 godina koje se pripisuje „anatomski modernim“ ljudima, a na jugu Kine otkriveni su zubi anatomski modernog čovjeka čija je starost procijenjena na najmanje 80.000 godina.

Ipak, ovi nalazi uglavnom su bili ili osporavani jer uz oruđe nisu pronađene kosti ili su se tumačili kao neuspjeli pokušaji raseljavanja. Drugim riječima smatralo se da anatomski moderni ljudi, čak i ako su krenuli u svijet prije više od 60.000 godina, u tim svojim pothvatima nisu uspjeli već su ubrzo izumrli.

Promjena slike

U novoj studiji Sergi Castellano s Odsjeka za evolucijsku genetiku na Institutu Max Planck u Njemačkoj i njegov tim, kojem su svoj doprinos dali i Pavao Rudan, Dejana Brajković, Željko Kućan i Ivan Gušić iz HAZU, usporedio je genome neandertalaca i denisovanaca iz Altajskog gorja u Sibiru (pogledajte galeriju gore) s genomima neandertalaca iz Španjolske i Vindije u Hrvatskoj.

Njihovi rezultati pokazali su da u ostacima jedne neandertalke pronađene u Altaju, starima 100-tinjak tisuća godina, postoji značajan udio gena koje je morala naslijediti od „anatomski modernih“ ljudi iseljenih iz Afrike.

S druge strane takav ozbiljniji doprinos nije zabilježen ni kod denisovanaca u Altaju niti u dvjema skupinama španjolskih i hrvatskih neandertalaca.

Na temelju ovih nalaza autori zaključuju da su se anatomski moderni ljudi i neke populacije neandertalaca morali sresti i križati negdje na Bliskom istoku mnogo tisuća godina prije nego što se do sada vjerovalo. Novo otkriće također je i prvi dokaz da su „anatomski moderni“ ljudi svoje gene prenijeli neandertalcima, a ne samo neandertalci „anatomski modernim“ ljudima.

Castellano je za tportal objasnio da su fosili iz Vindije važni za istraživanja jer su dobri predstavnici europskih, odnosno zapadnih populacija neandertalaca.

'Mi znamo da su preci europskih neandertalaca pridonijeli genomu „anatomski modernih“ ljudi prije 60.000 godina, no do sada nismo pronašli dokaze da je postojao dotok gena „anatomski modernih“ ljudi u suprotnom smjeru i to još prije 100.000 godina', istaknuo je Castellano.

Uz sve navedeno novi je nalaz još jedna u nizu potvrda da slika evolucije nije jednostavna, odnosno da su kroz povijest često istovremeno postojale brojne vrste i populacije hominina koje su se međusobno više ili manje razlikovale, borile za opstanak i primat, no ponekad i susretale i miješale. Neke od njih izumrle su ne ostavivši traga u ljudskom genomu i morfologiji, dok su joj druge više ili manje pridonijele. Evolucija je, kao nesvjesna sila prirode, demonstrirala mnogo pokušaja i mnogo promašaja, ali i više različitih uspješnih ishoda. To je priča koju danas potvrđuju brojne znanosti od biologije, geologije i antropologije, preko genetike, molekularne biologije i arheologije, do evolucijske psihologije.

Mi to odavno govorimo

Davorka Radovčić, kustosica u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, koja je prošle godine sudjelovala u velikom otkriću nove vrste hominina Homo naledija, pozdravila je rezultate nove studije istaknuvši da oni zapravo potvrđuju priču koju već godinama zastupa dio znanstvene zajednice paleoantropologa na temelju saznanja dobivenih morfološkim analizama fosilnih ostataka čovjeka.

'Ovakve studije su odlične jer potvrđuju ideje koje postoje od 1940-ih, samo drugom linijom dokaza, analizom DNK', rekla je Radovčić.

'Poznato je da u našem genomu imamo udio neandertalskih gena. Do nedavno se smatralo da oni postoje samo u euroazijskim populacijama, međutim nedavno je utvrđeno da ih ima i kod pripadnika određenih afričkih populacija, dakle ne samo u euroazijskim. Paleoantropolozi, koji se već 150 godina bave proučavanjem ljudskih predaka na temelju morfologije njihovih fosiliziranih kosturnih ostataka, imaju indicije da su neandertalci vrlo slični ljudima te da je među anatomski modernim ljudima i nenadertalcima bilo križanja. Još je Dragutin Gorjanović Kramberger, pronalazač krapinskog neandertalca, tvrdio da današnji ljudi imaju izravne veze s neandertalcima, temeljeći svoja razmišljanja na morfologiji koju je vidio. Nemamo nikakve osnove vjerovati da nemaju, da su neandertalci neka druga vrsta koja ni na koji način nije pridonijela našoj morfologiji, genetici ili ponašanju. Novo istraživanje potvrđuje da je protoka gena između neandertalaca i ljudi bilo još puno ranije i to u oba smjera. To stručnjaci koji zastupaju tzv. multiregionalnu evoluciju govore već 70 godina. Krasno je da za to danas imamo i genske dokaze, a ne samo morfološke indicije', pojasnila je naša sugovornica.

Radovčić kaže da je još morfološka obrada fosila pronađenih u Izraelu pokazala da na nekim uzorcima postoje utjecaji europskih neandertalaca, a na drugim afričkih populacija koje obično nazivamo anatomski modernim ljudima.

'Poznati populacijski genetičar Dobzhansky govorio je da su na kosturnim nalazima iz Tabuna i Skhula uočljivi dokazi miješanja dviju populacija koje su dotad nastanjivale različita geografska područja, Europu i Afriku . Kada je u Europi bilo hladno, neandertalci su selili prema jugu u potrazi za hranom i obratno. Neki znanstvenici znaju tvrditi da su u nalazištima Skhul i Qafzeh prebivali anatomski moderni ljudi, a u Amudu i Tabunu neandertalci. No ako gledate detaljnije, zapravo ni po kojoj osnovi ne možete jasno razdvojiti nalaze i reći da su jedni sasvim neandertalski, a drugi sasvim anatomski moderni., zaključila je Radovčić.