SVJETLO NA HRVATSKOJ OBALI

National Geographic: Dalmacija je sjedište 'filozofije pomalo'

09.05.2011 u 15:01

Bionic
Reading

U svojem novom broju popularni časopis National Geographic predstavio je niz fascinantnih fotografija s Mediterana, među kojima se ističe galerija snimaka napravljenih u Hrvatskoj

Galerija je uključena u članak 'Vaše fotografije Mediterana', a dijelu hrvatskog Jadrana posvećen je i zaseban tekst u Geographicovu Traveleru.

Autor članka 'Svjetlo na hrvatskoj obali'Paul Kvinta ističe da su ga prijatelji, još dok se spremao na putovanje našom obalom od Zadra, preko Splita i Hvara pa sve do svjetionika Struga na Lastovu, upozoravali da Dalmatinci pate od 'sindroma pomalo'.

Na putovanje se odlučio zbog prekrasnih fotografija snimljenih sa svjetionika koje je pronašao na internetu, ali i u želji da otkrije je li mu svjetioničar Jure Kvinta što u rodu.

Novinar kaže da je pravo značenje riječi 'pomalo' počeo shvaćati tek na pola puta do Lastova nakon što su njegovi suputnici na suncu polako, dio po dio, poskidali gotovo svu odjeću sa sebe, prionuli uz krigle piva, a dvojica mladića kod Korčule počeli pušiti iz goleme nargile. Do Lastova neke su putnice već poskidale i grudnjake, nargila je obišla gotovo cijeli brod, a zaorilo se i zborsko pjevanje hrvatskih narodnih pjesama.

Za poduža putovanja trajektom koncept 'pomalo' pojasnila mu je i jedna starija Talijanka rekavši kako je to dalmatinska životna filozofija, svojevrsna kombinacija ideja 'lako ćemo', 'polako', 'bez problema', 'možda sutra' te 'opustite se i popijte još jednu kavu'. 'To je krasno', istaknula je talijanska baka, 'osim kada trebate nešto ozbiljno obaviti'.

U putopisu koji slijedi autor potom nadugo i naširoko opisuje kako su mu Jure Kvinta i njegova supruga Nada uz brojne kave, plodove mora na maslinovu ulju, pića, te smijeh i suze, duboko usadili temelje 'filozofije pomalo' i prihvatili ga u krug svoje obitelji, a da ni na temelju hrpa dokumenata – osobnih iskaznica, povijesnih knjiga, vlasničkih papira i krsnih listova – nisu uspjeli odgonetnuti jesu li išta u rodu. Svaki pasus teksta zalijeva se nekim pićem kućne radinosti, rakijom, vinom ili prošekom i razdvaja zdravicom 'Zivjeli'.

'Što se pak svjetionika tiče, saznao da imam mnogo veća prava od vlasničkih, da ga čak mogu smatrati svojim domom', zaključuje tekst Paul Kvinta uz još jedno 'Zivjeli'.