List izvještava o tome kako su NATO-ve pomorske snage i jedan helikopter ignorirali pozive na pomoć, da je veza izbjegličkog broda sa snagama Saveza bila jasna i izuzetno dramatična, ali da se nitko nije udostojio pomoći.

Umrla je 61 osoba dok je brod bio na pučini, bez pogona, hrane i vode, 16 dana.

'Svako jutro smo se budili i pronalazili više mrtvih tijela kojih smo bacali u more', izjavio je The Guardianu Abu Kurke, jedan od 11 preživjelih.

Brodić je napustio Tripoli 25. ožujka vozeći 47 Etiopljana, sedam Nigerijaca, sedam Eritrejaca, šest Ganaca i pet Sudanaca. Ostali su bez goriva i bez namirnica i vode. Prema postojećim informacijama, s više brodova NATO-a je kontaktirano, a najbliže njima bio je jedan francuski brod. Izbjeglice su stigle natrag u Libiju u jedno obalno mjesto blizu Misrate 10. travnja.

Međunarodno pomorsko pravo obvezuje sve brodove, uključujući i vojne, da se odazovu pozivima u pomoć svih plovila koji to zatraže. Organizacije za zaštitu ljudskih prava traže hitnu i odlučnu istragu o tragediji, a UNHCR moli striktnu suradnju između vojnih i civilnih brodova na Mediteranu kako bi se spasilo što je moguće više života.

Režim pukovnika Gadafija koristi na tisuće očajnih izbjeglica koji bježe iz zemlje kao sredstvo pritiska na EU. Sve je više žrtava, a dramatično je bilo ove subote kada je potonuo brod s oko 600 izbjeglica blizu Tripolija. Jučer ujutro, pak, 500 je ljudi završilo u moru, među kojima djeca i žene, kada je njihov brod, bez kormila, izgledao da će potonuti nadomak obale u luci u Lampeduzi, što je izazvalo paniku kod putnika. Brzom intervencijom talijanskih vlasti, svi su spašeni.

Otkad su počele arapske revolucije, 660.000 ljudi pobjeglo je iz Libije preko granice prema Egiptu i prema Tunisu, a do Italije ih je stiglo 10.000, ako je brojiti i onih 2.000 koji su stigli ovaj vikend. Otkad su na Lampeduzu prestali stizati brodovi iz Tunisa, stižu oni iz Libije.