Danas vam želim skrenuti pozornost da jedan iznimno bitan pčelarski proizvod, odnosno nusproizvod tijekom izrade tekućeg pčelinjeg božanstva koji je snagom bolji i od samoga meda.

Njega za razliku od meda koristimo isključivo za boljitak organizma, dok med koristimo i kao sladilo te začin u jelima i napitcima. Meni ima fin i zanimljiv okus. Možda i više upravo zato jer a priori znam da tijelu činim dobro pa uspijem sam sebe uvjeriti da je ukusno. Pričam o pčelinjoj peludi i propolisu čiji je okus blago slatkast, pomalo orašast, a nekad i mrvicu gorak. Ovisi o vrsti cvijeta koji je pčela posjetila.

Pčelinja pelud su muške spolne stanice cvijeta koje pčele skupljaju, a miješaju se s pčelinjim probavnim enzimima. Ta pelud ima izgled zrnaca žute, narančaste i smeđe boje, malo je ljepljiva te može sadržavati i do nekoliko milijuna spora peludi.

Brojnim ispitivanjima se pokazalo da su upravo ta zrnca apsolutno savršena hrana – danas moderni naziv bi bio superhrana. Sadrže bjelančevine, dakle i aminokiseline, više od sto vitamina (i one najpoznatije poput A, B, C, E vitamina), minerale, hormone, enzime.

Moram spomenuti da se bjelančevine iz pčelinje peludi vrlo lako iskorištavaju tijekom probave jer su već, zahvaljujući pčelama, probavljene. Gledajući po gramaži, pčelinja pelud može sadržavati i do sedam puta više bjelančevina od mesa, jaja i mliječnih proizvoda.

18 aminokiselina od kojih su bjelančevine sastavljene trebaju tijelu da bi uspjelo proizvesti stanice za apsolutno svaki dio tijela. Aktivni enzimi svježe peludi direktno podižu imunološki sustav smanjujući rizik oboljenja od kancerogenih i degenerativnih bolesti, ali i podižu tjelesnu energiju jer tijelo njihovim unošenjem ne mora samo proizvoditi enzime.

Pčelinja pelud je nisko kalorična, a zbog svojeg nutritivnog svojstva se preporuča tijekom vođenja dijetalnih programa. Iako se ne može sa sto postotnom sigurnošću odrediti točan udio nutrijenata koji bi vrijedio za svu pelud jer to uvelike ovisi do podneblja u kojem pčele žive, načelno možemo reći da svako zrnce sadrži trideset posto bjelančevina, 55 posto ugljikohidrata, otprilike dva posto masnoća i cca tri posto minerala (željezo, bakar, mangan, cink) te nešto manju količinu vitamina.

K tome sadrži i prirodnu supstancu fenilalanin koji suzbija osjećaj gladi te lecitin koji napada masne stanice te ih uklanja tako čisteći organizam, odnosno detoksificirajući ga. Sad već sam sebi zvučim kao da ću vam na kraju članka ponuditi pčelinju pelud iz vlastite proizvodnje! :)

Podjednako je divna i činjenica da se do dan danas pčelinja pelud nije uspjela sintetski proizvesti i neki se kemijski spojevi u njoj još uvijek ne mogu prepoznati.

Patite li od sezonskih alergija, uzimanje pčelinje peludi iz lokalno uzgajanih pčelinjaka bi vam moglo pomoći u olakšanju i suzbijanju simptoma. Vjeruje se da se njezinim uzimanjem pomaže stvaranje rezistencije na pelud. Svakako vas molim da se prije takve terapije posavjetujete sa svojim liječnikom i alergologom jer bi kod nekih ljudi moglo doći do teže alergijske reakcije, ako ne i anafilaktičkog šoka.

Ovu pelud ne bi trebalo pasterizirati ili zagrijavati da se ne izgube hranjiva svojstva. Dapače, nakon skupljanja iz posebne posude koja se drži na košnici je treba zamrznuti procesom suhog i brzog hlađenja te je takvu i skladištiti u dubokom ledu i mraku.

Prema brazilskoj studiji iz 2007. pčelinja pelud vrlo brzo gubi svoja svojstva i jedino zamrznuta i suha ne gubi na kvaliteti i do godinu dana. Pojedini pčelari tvrde da taj proces nije potreban i da je neosušena zdravija, no tada je rizik od plijesni, bakterijske kontaminacije i time propadanja daleko veći. Pčelinju pelud vadite u manjim količinama iz zamrzivača te držite u hermetički zatvorenoj i tamnoj posudi/staklenci na tamnom i hladnom mjestu ili u hladnjaku pazeći da nema vlage i brzo upotrijebite.

Što se konzumacije tiče, možete je pomiješati s ostalom hranom, s tekućinama ili jesti samu. Pazite samo da je ne stavljate u ništa toplije od 45-50 stupnjeva, a bilo bi dobro i da je smrvite u mužaru. Samo je nemojte miksati, gnječiti metalnim, pa čak i nehrđajućim priborom za jelo. Isto vrijedi i za med.

Meni pelud zna biti jako fina u čaši mlijeka (može i rižinog ili zobenog 'mlijeka') ili jogurta s pola žličice meda. Dnevno ciljajte na jednu do dvije žličice pčelinje peludi za odrasle ili pola žličice za djecu, bilo kad tijekom dana, prije ili poslije obroka. Bojite li se alergijske reakcije, stavite jednu granulu pod jezik, ostavite da se otopi te pratite stanje.

Pronađite pčelara i/ili prodavača pčelinjih proizvoda kojem vjerujete ili koji ima provjerene certifikate o kvaliteti proizvoda. Ukoliko ne možete naći samu pelud, slobodno je kupite ako je pomiješana s medom koji će sada imati ulogu prirodnog konzervansa.

Kao i sa svim prirodnim lijekovima ili suplementima, potrebno je nekoliko tjedana kontinuirane konzumacije da bi se vidjeli prvi rezultati koji već u početku fascinantni. Pelud je creme de la creme prirodne hrane.