Dugogodišnji ste ekološki aktivist - otkud vi u politici? Je li i vas privukla plaća od 8000 eura?

Natjecao sam se već i na parlamentarnim i na lokalnim izborima zato što me kao okolišnog aktivista već dulje vrijeme frustrira to što se nikako ne uspijeva uspostaviti ozbiljna zelena politička opcija koja bi nam bila jako važna u borbi za očuvanje prirodnih resursa i kontrolu nad njima.

Tako da sam se natjecao i za manje plaće od ove (op.a. smijeh), a dogovorio sam sa svojom matičnom organizacijom (op.a. Zelena akcija) da ću pola plaće donirati toj udruzi za financiranje kampanje na području zaštite okoliša, tako da tu stvarno enormno visoku plaću (za naše uvjete) korisno upotrijebimo.

Predstavlja li ovaj angažman neki dugoročan plan ujedinjenja rascjepkane zelene političke scene? Hrvatska u 22 godine višestranačja ne pamti zelenog zastupnika.

Mislim da je vrijedno sjetiti se gospodina Nikole Viskovića, zajedničkog kandidata Zelene akcije Split i SDP-a (ili kako se već tada zvala - Stranke demokratskih promjena) na prvim izborima. Dakle u prvom sazivu Hrvatskog sabora imali smo jednog zelenog zastupnika koji je, naravno, u kakofoniji tadašnjih događanja ostao neprimijećen. Da, već radim na okrupnjavanju i jačanju zelene političke opcije u Hrvatskoj zato što mi se čini da postoji jasan prostor za nju, kao i velika potreba za političkom opcijom koja ne bi bila servis kratkoročnom profitu nego bi išla iz perspektive javnog interesa i trudila se i borila se za očuvanje kontrole nad javnim resursima za dobrobit lokalnih zajednica.

U dijelu javnosti koji ne dijeli vašu ekološku svijest stječe se dojam da gdje god se zakopa lopata u zemlju - zeleni se pobune?

Mislim da to nije istina. U Hrvatskoj se sigurno u zadnjih desetak godina izgradilo pedesetak industrijskih objekata i, ustvari, kada se gleda koliko je projekata naišlo na aktivan otpor lokalnog stanovništva i okolišnih udruga, vidi se da je riječ o manjini: Rockwool, Srđ, Ombla, Plomin...

Projekti koji uzurpiraju prostor i raubaju lokalne prirodne resurse potpuno opravdano nailaze na otpor stanovništva koje se tome protivi. Situacija nije laka za investitore, ali to je prvenstveno posljedica korupcije i općeg pomanjkanja povjerenja u institucije u ovom društvu, a ne nekakav hir okolišnih udruga i lokalnog stanovništva.

Kako vi možete pomoći u Bruxellesu i Strasbourgu da se u Hrvatskoj živi bolje? Za što ćete se zalagati?

Naša je procjena da je Hrvatska pred prekretnicom. Naime mislim da nas očekuje pojačan val pokušaja rasprodaje prirodnih javnih dobara, a s druge strane pred nama je izazov što kvalitetnijeg korištenja europskih razvojnih fondova. Za to trebamo naći saveznike u Europi. Čini mi se da su nam najveći potencijalni saveznici upravo vrlo jaka grupacija Zelenih u Europskom parlamentu, četvrta po snazi. Zato bi bilo vrlo važno da uspijemo izboriti jedan mandat i uspostaviti dugoročnu suradnju s europskim Zelenima, koji će nam pomoći da očuvamo kontrolu nad našim prirodnim resursima i okrenemo se tipu razvoja koji bi generirao zelena radna mjesta i iskoristio komparativne prednosti Hrvatske, a ne nekretninskim projektima kratkoročnog profita.

Bojite li se da bi mogla doći na red rasprodaja voda i energetskog sektora?

Da, bojim se, naravno. Smatram da mnogo ljudi procjenjuje da je Vlada toliko preokupirana kratkoročnim problemima, a i bez neke vizije i odgovora na njih, da je vjerojatno samo pitanje vremena kada će posegnuti za rasprodajom preostale infrastrukture i prirodnih dobara.

Možete li uspostaviti kontakt s europskim Zelenima i ako ne osvojite mandat u Europskom parlamentu?

Surađujem s europskim Zelenima još od sudjelovanja na konferenciji Global Greens 2001. u Australiji. Isto tako, udruge i stranke u Hrvatskoj surađuju s europskim zelenima bez mandata u Europskom parlamentu, ali mislim da bi ta suradnja bila bitno učinkovitija kad bi oni prepoznali da ta politička opcija u Hrvatskoj ima širu podršku nego što to sada izgleda.

Recite nam nešto više o zelenim radnim mjestima. Zalažete se za radikalnu transformaciju ekonomije kako bi se stvorili milijuni zelenih radnih mjesta. Kako to?

To je razvojna vizija europskih Zelenih, jedine od većih političkih grupacija koja se zalaže za takve ciljeve. Mislim da takva razvojna vizija iznimno odgovara Hrvatskoj jer smo mi zemlja bogata obnovljivim izvorima energije, potencijalno vrlo produktivni u ekopoljoprivredi i okolišno odgovornom turizmu. Usvajanje takvih razvojnih ciljeva na razini Europe može nam samo koristiti jer će se onda i razvojna sredstva koristiti prvenstveno za takve projekte. Ono što je posebno interesantno za nas je novi trend u Europi, pogotovo u Njemačkoj, tzv. energetskog zadrugarstva - građani se na lokalnoj razini samoorganiziraju u kooperative ili zadruge i koriste lokalne obnovljive izvore energije: biomasu, sunce ili vjetar. To su projekti koji se mogu sufinancirati iz europskih fondova, a koji će otvoriti lokalna radna mjesta i osigurati korištenje lokalnih energetskih izvora na dobrobit lokalne zajednice.

Pretjeruju li zeleni ponekad? Postoje primjedbe čak i na projekte poput vjetroelektrana.

Svaka tehnologija može biti aplicirana na loš način. Ako netko želi staviti vjetroelektrane preblizu naselju ili u neka zaštićena područja, primjedbe su opravdane. Postoji dovoljno lokacija na kojima vjetroelektrane neće narušiti krajolik ili prirodne vrednote ili smetati lokalnom stanovništvu pa nema potrebe nametati lokacije koje su problematične.

Na listi Zeleni zajedno polovica je žena dok u zelenoj grupaciji u Europskom parlamentu ima više žena od muškaraca?

Da, zelena grupacija jedina je grupacija u kojoj ima više ženskih nego muških zastupnika i to je jedan od prioriteta zelene politike. Dakle zelena politika nije samo zaštita okoliša ili održivi razvoj, nego jačanje položaja i uloge žena te jačanje participativne demokracije. To je za nas u Hrvatskoj jako važno, jer mislim da smo svi svjesni deficita mehanizama za učešće javnosti u donošenju odluka i tu nam podrška Zelenih u Europskom parlamentu uvelike može pomoći.

Kako gledate na ekološki terorizam, poput slučaja kad su nizozemski aktivisti pod okriljem noći razbili kaveze i oslobodili tune iz ribogojilišta u Kaliju na otoku Ugljanu?

Potječem iz organizacije koja kao svoje apsolutno načelo ima nenasilno djelovanje. Sada je pitanje gdje su granice nenasilja. Recimo, rado se sjećam akcije u kojoj smo prije petnaestak godina u Zagrebu razbijali 'rizole' i uređivali ih u prve prijelaze za bicikliste i invalide. Dakle mi jesmo počinili materijalnu štetu, ali smo je nakon stoga sanirali i unaprijedili javnu infrastrukturu za bolje korištenje. Tako da je ovaj primjer s tunama, rekao bih, granični primjer koji je po mnogim kriterijima, i mnogi ljudi tako smatraju, opravdana reakcija na zaista brutalan način na koji korporativni sektor rauba prirodne resurse.