Jesu li prilike u visokom školstvu tako loše ili trebate riješiti neko egzistencijalno pitanje pa ste se zbog toga uključili u izbornu utakmicu?
Vi to mene zezate?

Uopće ne. Dosta i previše ljudi uključuje se u politiku kako bi riješilo osobne probleme, iako je davno iznad ulaza u dvoranu dubrovačkog Velikog vijeća napisano 'Zaboravite osobne stvari, brinite se za javne'.
Dobro, onda vrlo precizno: redoviti sam profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu u trajnom zvanju. To znači da do kraja radnog vijeka, što je oko pet godina, ne trebam više ništa raditi na svom znanstvenom potvrđivanju. Dakle, mogao bih mirno dočekati mirovinu uz sigurne i razmjerno visoke prihode.

A zašto vas sve to ne zadovoljava?
Ne mogu podnijeti letargiju i nezadovoljstvo s kojima se susrećem. Nezadovoljstvo, pa i ogorčenost, posljedica je vrlo teške gospodarske situacije i poteza koje vuče Vlada. Svi smo nezadovoljni što je stanje u Hrvatskoj i dalje loše i što se ništa ne poduzima da se promjeni na bolje. Mjere koje poduzimaju su smiješne ili neuvjerljive jer su odraz ili nekompetencije ili čak zlih namjera. Uostalom, što gospodarstvenici misle o Vladi dobro se vidjelo na završnom skupu nazvanom ProInvest kada su predsjednik Vlade i ministri ostali u gotovo praznoj dvorani. To je najbolji dokaz da njihove mjere nisu uvjerljive.

Dobro, ali vi se ne kandidirate na nacionalnim, nego lokalnim izborima.
Stanje u Hrvatskoj ne valja, ali, nažalost, ni stanje u Varaždinu nije zadovoljavajuće. Grad je oronuo u odnosu na ono što je nekada bio standard. Varaždin danas ne samo da više nije zanimljiv razvojno, nego nije zanimljiv ni kao sredina za život. Danas je jedan od manjih gradova u Hrvatskoj. Ne mislim da je u Varaždinu trebalo omogućiti enormno doseljavanje, ali trebalo je poduzeti više da se smanji iseljavanje i poveća natalitet kroz razne oblike pomoći mladim roditeljima. Budući da sam nezadovoljan stanjem u zemlji i gradu, osjećam potrebu da nešto promijenim ili barem pokušam promijeniti.

Može li se?
U vrijeme Domovinskog rata Varaždin je doslovce sam preokrenuo odnos snaga jer je poduzeo akciju koja je dala sjajne rezultate. Nekoliko godina kasnije tijekom obnove napravio je poslovnu zonu i sam je bez osobite pomoći države napravio najjači izvoznički potencijal u zemlji. Ta naša poslovna zona imala je izvoz jednak brodogradnji, a ako pogledate ulaganja države u brodogradnju i našu poslovnu zonu, onda nemate o čemu pričati. Nažalost, nakon takve situacije kada je Varaždin na razini Hrvatske bio u stanju djelovati kao predvodnik, danas se našao u stanju letargije, dok je cijela država u krizi. Stoga osjećam potrebu i obvezu da pokušam to promijeniti jer vjerujem u gradske potencijale.

Zašto ti potencijali ne dolaze do izražaja u zadnje vrijeme? Je li to odgovornost gradske uprave?
Tijekom pripreme za izbore razgovarao sam s poslovnim ljudima i svi oni govore da su nezadovoljni općom klimom u zemlji. Nitko ne prigovara nešto posebno Gradu Varaždinu, ali isto tako je činjenica da iz Gradske vijećnice nije došao nikakav poticaj za bilo kakvu promjenu. Vjerujem da bi se samom promjenom odnosa u Gradu moglo animirati ljude da počnu otvarati one razvojne mogućnosti koje oni već sami imaju, a potencijali u Varaždinu postoje.

Iz Gradske vijećnice ipak se lobira za Varteks, čak je i ministar došao u Varaždin kako bi najavio konačno rješenje…
Sve što se radi nije primjereno. Varteks je privatna tvrtka. Ni Grad niti država ne trebaju se petljati u poslovanje tvrtki. Vlasnici očigledno znaju što rade i zadovoljni su rezultatima jer godinama ne mijenjaju upravu. No ako je to stanje koje zadovoljava vlasnike, moramo jasno reći da Grad nije s njim zadovoljan jer su sve više ugrožena radna mjesta dvije tisuće ljudi i egzistencija barem trostruko većeg broja. Ako Grad može tu bilo što promijeniti, onda je to samo jedan način i jedan put: svoja potraživanja prema Varteksu, a po mogućnosti i državna potraživanja, pretvoriti u vlasnički udjel i unutar tvrtke djelovati na poslovnu politiku i poslovnu strategiju tako da se izdvoji dio koji je radno sposoban.

Prije nego o privatnom, Grad bi trebao voditi brigu o gradskoj imovini.
Kada su u pitanju gradska poduzeća, nema nikakve dvojbe da prvo treba napraviti reviziju poslovanja i treba utvrditi odgovornost ako poslovanje ne bi bilo zadovoljavajuće. Pri tome ne mislim samo na članove uprava, nego i članove nadzornih odbora koji su imali zadaću da nadziru rad uprave. Možda oni nisu znali da im je to zadaća, možda su mislili da je dovoljno uzeti naknadu za članstvo u nadzornom odboru i otići na janjetinu, ali to je njihov problem jer je njihova obveza nadzor i ocjena rada uprave u interesu vlasnika koji je u ovom slučaju Grad Varaždin, a to znači u interesu svih građana. Grad ne može sklapati ugovore s dugoročnim posljedicama, a da odredbe tih ugovora ne budu dostupne javnosti.

Zašto bi birači vama vjerovali kada su već vidjeli olako dana obećanja o poštenju, odgovornom radu i tome slično?
U prvom redu nisam opterećen povećanju svoje osobne imovine. Mene ne zanima vlast niti uhljebljenja, već da svi radimo za opće dobro. A to je ulaganje za dobrobit građana. U ovaj posao ne idem zato da se dodatno obogatim. Sve kreditne obveze uredno podmirujem i mogu ih odmah zatvoriti ako bi zatrebalo i još bi mi ostalo za život.

A bliske osobe? Stranačkih prijatelja nema, ali imaju li zahtjeva podupiratelji?
HDZ je vrlo korektan. Ne postavljaju nikakve uvjete osim da se radi u interesu grada i građana, odnosno da se na sva mjesta postave odgovorne, stručne i poštene osobe. To čak ne moraju bit nužno osobe iz Varaždina, pa ni iz Hrvatske jer ulazimo u EU.