'Ravnateljica IRB-a dr. sc. Danica Ramljak do sada nije izlazila u javnost na ovu temu. Jedan od razloga bio je iniciranje sastanka s predsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, koji je dr. Ramljak zatražila prije više od mjesec dana kako bi se razmotrila trenutna situacija i pronašlo odgovarajuće rješenje ovog problema. S obzirom na to da se zatraženi sastanak do danas nije održao, a postoji prevelik interes javnosti, predstavljamo informacije koje stoje iza pozadine priče o skladištu radioaktivnog otpada na IRB-u', stoji u priopćenju instituta.

Skladište mora biti privremeno i jasno definirano

'Državni zavod za zaštitu od zračenja (DZZZ) i nadležna ministarstva RH u posljednjih 10 godina nisu našli adekvatno rješenje za Centralno skladište radioaktivnog otpada u Hrvatskoj, što je, prema regulativi Europske komisije, dužna učiniti svaka zemlja do 2014. godine. Tijekom 2006. godine ravnatelj DZZZ-a dr. sc. Dragan Kubelka u nekoliko je navrata pokušao ishoditi suglasnost od tadašnjeg ravnatelja IRB-a, dr. sc. Mladena Žinića, da mu iznajmi dio IRB-ovog Privremenog skladišta radioaktivnog otpada (PSRM) za Centralno skladište, što je dr. Žinić odbio. PSRM na IRB-u napravljen je za privremeno, sigurno skladištenje iskorištenih radioaktivnih izvora i materijala koji nastaju kao rezultat istraživačkog procesa na Institutu. Budući da se dugi niz godina u Hrvatskoj nije našlo adekvatno mjesto za skladištenje radioaktivnog materijala, IRB je na zahtjev DZZZ-a izlazio u susret i ponekad skladištio radioaktivni otpad niske i srednje razine radioaktivnosti u svom PSRM-u iako to nije u skladu s njegovom funkcijom kao privremenog skladišta izgrađenog za vlastite potrebe IRB-a.

Vlada RH je na sjednici održanoj 30. prosinca 2009. godine donijela Odluku kojom se Institut Ruđer Bošković određuje kao središnje mjesto u RH za skladištenje radioaktivnog otpada, iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora i izvora ionizirajućeg zračenja koji se ne namjeravaju dalje koristiti. Za izvršenje te Odluke Vlada je zadužila dr. Kubelku, koji je početkom 2010. godine donio na IRB prijedlog ugovora, koji nije jasno definirao nekoliko ključnih točaka koje uključuju rok na koji bi se radioaktivni materijal skladištio, a koji mora biti kratak i privremen, jasan popis svih vanjskih izvora zračenja, uključujući količinu i aktivnost, te jasne načine financiranja istog. Ugovor također nije uključivao ekspertnu analizu da je trenutno Ruđerovo skladište adekvatno za dugoročni prihvat, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da se PSRM nalazi u gusto naseljenom, trusnom i seizmološki nestabilnom području. Tek kasnije je dr. Kubelka na inzistiranje dr. Ramljak uvrstio neke stavke u ugovor, ali ni u novom ugovoru nije definirano što znači privremeno niti su ponuđene garancije Vlade da će u kratkom roku (ne duljem od pet godina) pronaći trajno rješenje.

Prijetnja cijelom Zagrebu

S obzirom na to da ovdje nije samo riječ o IRB-u i njegovim zaposlenicima, već o stanovnicima cijelog grada Zagreba, ravnateljica dr. Ramljak je imenovala Savjetodavno povjerenstvo za doradu nacrta ugovora o skladištenju radioaktivnog otpada IRB-a, u čiji su rad uključeni i eksperti IRB-a za radioaktivnost s međunarodnim iskustvom: dr. sc. Svetozar Musić, dr. sc. Tomislav Šmuc, dr. sc. Marijan Ahel i mr. sc. Branko Vekić. Povjerenstvo je u svom mišljenju o Ugovoru koji se sklapa između IRB-a i DZZZ-a istaknulo: 'Ugovor, kojim bi se Institut na dulji rok obvezao na skladištenje cjelokupnog radioaktivnog otpada s područja RH neprihvatljiv je zbog stalnog povećanja rizika koji bi nastao s povećanjem količine uskladištenog materijala, pri čemu treba naglasiti da se PSRM IRB-a nalazi na vrlo nepovoljnoj lokaciji (gusto naseljeno, trusno područje) za odlaganje većih količina opasnih materijala. Eventualno potpisivanje ugovora o proglašenju PSRM-a privremenim središnjim skladištem za nisko i srednje radioaktivni otpad iz RH bilo bi opravdano samo uz uvjet da se Vlada RH i ostale nadležne institucije potpisnice ugovora obvežu da će u roku ne duljem od pet godina od potpisivanja istog riješiti pitanje trajnog odlaganja uskladištenog radioaktivnog materijala na stručan, ekonomski i zakonski prihvatljiv način na lokaciji trajnog odlagališta koje bi trebalo izgraditi u RH.'

Ravnateljica ima jaku podršku Kolegija ravnatelja, Znanstvenog vijeća Instituta i svih njegovih zaposlenika te velike većine akademske zajednice. Uz sve navedeno, važno je istaknuti naputak o skladištenju radioaktivnog otpada koji je propisala Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), u kojem su jasno definirani kriteriji za određivanje skladišta radioaktivnog otpada u kojem, između ostalog, stoji da područje oko skladišta radioaktivnog otpada ne smije biti u naseljenom i prometnom području i da lokacija mora odgovarati sigurnosnim uvjetima za transfer radioaktivnih materijala.

Ne i pod cijenu otkaza

Ravnateljica dr. Ramljak ima rezervu prema potpisivanju Ugovora. 'Ravnatelj je jedini krivično i materijalno odgovoran za sve osobe koje se po bilo kakvoj osnovi nalaze u prostoru Instituta na kojem dnevno radi oko 900 stalno zaposlenih te više od 200 vanjskih suradnika. Institut se nalazi u neposrednoj blizini centra Zagreba i prometnica kojima dnevno prolazi velik broj ljudi te bih potpisivanjem ovakvog ugovora na sebe preuzela odgovornost i za te ljude', ističe dr. Ramljak.

'Podržavam napore Vlade RH za ulazak Hrvatske u EU, ali ugovor koji nije jasno definiran ne želim potpisati ni pod cijenu smjene. Zanima me kako se misli dugoročno skladištiti radioaktivni otpad u centru Zagreba, a da se ne razmišlja o trajnom rješenju. Ovako osjetljiva stvar kao što je Centralno skladište radioaktivnog otpada zahtijeva raspravu Vlade RH s ekspertnim timom gdje IRB može biti od velike savjetodavne pomoći s obzirom na međunarodnu ekspertizu iz područja atomske i nuklearne sigurnosti pojedinih znanstvenika. Ovdje se ne radi samo o IRB-u, već o svim građanima grada Zagreba i ja djelujem po svojoj savjesti, Statutu IRB-a i zakonima RH, a ako je to razlog za moju smjenu, onda neka tako bude', zaključuje dr. Ramljak.