Grešno mi je zadovoljstvo gledati kako bogati plaču od muke na ovom prvenstvu. Baš, onako, borgijanski grešno, diletantski jalnuško, sitnozubo i prodanodušno zadovoljstvo. Sjeo sam napisati ovaj tekst uoči meča Sjeverne Koreje i Portugala, dok u meni tinja slabašna nada za još jednim čudom, dan nakon onog nezaboravnog novozelandskog. Ma ne moraju Kimići ni pobijediti, govorim si, ne mora ni neriješeno završiti, grešno bi me i sitnozubo jalnuški zadovoljilo već i da onaj odvratni lignjun još jednom požuti pa da Brazilce u sljedećem kolu gleda s tribina. Lignjun jedan odvratni.

Svašta se ružnoga izgovorilo o ovom južnoafričkom prvenstvu, a ja u njemu uživam kao ni u jednom dosad. Ne, ne veselim se što naših tamo nema, dapače, neizrecivo sam tužan zbog toga, uživam zato što se na našim televizorima odvija prvo pravo, uistinu svjetsko prvenstvo. Više nema statista, svi igraju nogomet. Ivica Olić i neke još veće čunke bune se na manjak golova, tvrde da je Mourinho ubio nogomet, a ja se ne mogu doli veselo nasmijati na takve bedastoće. Zaboga, ako te napadaju, ili se brani ili se naguzi, nema treće, a veličina ovog prvenstva baš leži u tome što nijedna reprezentacija nije došla naguziti se.

Moja navijačka maksima: navijam za autsajdera dok me favorit igrom ne razuvjeri. Kao, recimo, Brazil protiv iste te Sjeverne Koreje. Kako se ljutiti na njihovu pobjedu dok gledaš veličanstvenog Maicona kako suvereno probija zdesna, hrani napadače projektilima s daljinskim navođenjem i na koncu zabija iz polukornera takvom nemilosrdnom preciznošću da se zapitaš je li taj lik nogometni ili matematički genij ili naprosto bog. Kako biti kivan na argentinsko taslačenje Južne Koreje dok gledaš djetinje razigranog i dječački sebičnog Messija kako pleše poput bijele labudice između protivničkih nogu, a Higuain mirno čeka i hladnokrvno trpa njegove otpatke u protivničku mrežu.
Dok Južnoamerikanci igraju nogomet pun životne radosti, dekadentno bogata Europa plače i traži krivca. Preglasne im vuvuzele. Preokrugao im jabulani. Prehladna im Južna Afrika. Predaleka im putovanja od stadiona do stadiona. Ma jebite si mater razmaženu (da se izrazim onako, khm, navijački). Baš uživam u vašim porazima, baš sam sretan dok vam se beljim i uopće me ne zanima ako sam zbog toga jalnuš, diletant i/ili stoka sitnog zuba. U ovoj prokletoj recesiji su ionako najebali svi osim prljavih bogatuna koji su je uzrokovali i, nažalost, ovo je svjetsko prvenstvo, prigodno smješteno baš na ponosni afrički kontinent, jedini način za grešno uživanje u gledanju prljavih bogatuna kako pate. Sit gladnom ne vjeruje, gladan se sitom ne raduje.

 
Sad idem, počinje tekma. Ajmo, Kimići! U Cape Townu nebo kišom ljubi zemlju. Ronaldova frizura ostaje postojana. Lignjun jedan odvratni.