Domino efektom Iran je diljem Bliskog istoka aktivirao svoje posredničke milicije koje ugrožavaju američke interese i živote. Teško je u ovom trenutku uopće pomisliti da su ta država i SAD jednom bili prijatelji. Islamska revolucija 1979. godine to je promijenila i od tada su napetosti između njih neprestano iznimno visoke. Čak toliko visoke da postoji stvarna mogućnost izravnog i otvorenog sukoba između ova dva neprijatelja.

Smrt troje američkih vojnika u Jordanu, za koju krivnju, prema stavu Washingtona, snosi šijitska milicija iz Iraka pod kontrolom Teherana, najnovija je crna točka u gorkom rivalstvu koje traje već četiri desetljeća, piše Sky News. Udar na američku bazu u Jordanu vjerojatno je samo odgovor za ubojstvo čelnika Iranske revolucionarne garde. U izraelskom napadu na Damask ubijen je, među ostalima, brigadni general Sadik Omidzade, zamjenik zapovjednika obavještajnih službi snaga Kuds Iranske revolucionarne garde.

Ali vratimo se desetljećima unatrag, do korijena problema. Britanske i američke obavještajne službe odigrale su ključnu ulogu u svrgavanju iranskog premijera Mohamada Mosadegha 1953. godine. Ova intervencija ili miješanje u unutarnje probleme zemlje, kako se na to gledalo u Iranu, vratila je na vlast nepopularnu prozapadnu monarhiju šaha Mohamada Reze Pahlavija, čija je moć uvelike ovisila o pomoći iz Washingtona. U središtu podrške bilo je obećanje Amerikancima o pristupu prirodnim resursima zemlje, posebice nafti. Savez će uskoro biti prekinut.

Iran se 1979. godine počinje tresti pod valom građanskih nemira. Ustanak je pripremio teren za veliki povratak ajatolaha Ruholaha Homeinija iz prognanstva, a njegovu moć pokretala je žestoka oporba servilnoj prozapadnoj monarhiji. Homeini je preuzeo vlast i željeznom šakom preoblikovao zemlju u radikalnu islamsku teokraciju. Ali ovo preuzimanje vlasti nikad nije bilo planirano tako da se zaustavi na iranskim granicama. U srcu transformacije postojala je želja da se ona proširi na susjedne zemlje, a taj projekt traje i danas.

Godine 1985. Hezbolah, novoformirana militantna skupina libanonskih šijita, prisegnula je na vjernost Homeiniju - taj je odnos u godinama koje su uslijedile samo jačao. Zahvaljujući podršci Irana, Hezbolah je sada najmoćnija militantna skupina na svijetu i često je opisuju kao državu unutar države u Libanonu. Širenje iranskog utjecaja eksponencijalno je raslo sljedeća četiri desetljeća, sve više postavljajući zemlju na kurs sukoba sa SAD-om i njegovim saveznicima. Osim u Libanonu, Iran posredno ima utjecaj na naoružane milicije u Iraku, Siriji, Jemenu i palestinskim područjima.

Do prvog sukoba Irana i SAD-a došlo je vrlo brzo nakon Islamske revolucije u Teheranu. Radikalni iranski studenti zauzeli su američko veleposlanstvo te uzeli 52 američka diplomata i građana za taoce. Držani su u zatočeništvu puna 444 dana - od 4. studenog 1979. do oslobađanja 1981. SAD je ovaj događaj prepoznao kao ozbiljno kršenje međunarodnog prava, ali u Iranu se na talačku krizu gledalo kao na udarac prekomjernoj američkoj moći i miješanju u njihova unutarnja pitanja.

Također je to ojačalo legitimitet novog režima, a on se protivio normalizaciji odnosa sa zapadnim zemljama - posebno s Amerikom, koju su ajatolasi nazivali Velikim Sotonom u vatrenim govorima o vanjskoj politici. U operaciji Orlova kandža – katastrofalnom američkom pokušaju oslobađanja talaca - helikopter se srušio na transportni zrakoplov, što je izazvalo požar u kojem je poginulo osam vojnika. Tijekom tog vremena SAD je prekinuo diplomatske veze s Iranom i zabranio većinu trgovine s njim.

Godine 1980. Irak je napao Iran. Dvije države bile su ogromni rivali, a potom su se našle u ratu. SAD je pružio snažnu podršku Iraku pod vodstvom Sadama Huseina. Borbe, koje su trajale do 1988., rezultirale su ogromnim gubicima na obje strane. Procjenjuje se da je u njima poginulo čak milijun Iranaca, a odnosi sa SAD-om ostali su loši. Bombardiranje vojarne u Bejrutu, Operacija Bogomoljka, Afera Iran-Contra i sankcije ilustracija su razvoja sukoba dviju ideološki suprotstavljenih zemalja koje se uvijek nalaze u ili su na korak do sukoba.

To je trajalo do 1998., kada su se pojavile naznake da bi odnosi mogli poboljšati. Tadašnja državna tajnica Madeleine Albright sastala se s iranskim zamjenikom ministra vanjskih poslova - bio je to najviši kontakt od Islamske revolucije, ali zatopljenje odnosa nije potrajalo. Nekoliko godina kasnije, 2002., u ključnom govoru predsjednik George Bush označio je Iran dijelom 'osovine zla' – uz Irak i Sjevernu Koreju.

Američki dužnosnici tvrdili su da Iran razvija tajni program s namjerom izgradnje nuklearne bombe. To su bile godine nakon 11. rujna. Pokušaji postizanja diplomatskih sporazuma od tada su uglavnom završili neuspjehom. Predsjednik Barack Obama pokušao je upotrijebiti politiku davanja 'mrkve' olakšanjem sankcija kako bi ukrotio iranski nuklearni program. Sporazum će na kraju postati Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA).

Tada je postojala nada da će sporazum odvratiti Iran od razvoja velike bombe ili barem usporiti njegov napredak, no mnogi republikanci promatrali su ga sa sumnjom tvrdeći da - uz ukidanje sankcija - daje Iranu više moći da širi svoj zlonamjeran utjecaj diljem regije. Nakon što je stupio na vlast, republikanski predsjednik Donald Trump raskinuo je sporazum povlačeći SAD iz JCPOA-e.

Iran i SAD su se vrlo brzo vratili u spiralu eskalacije napetosti. Predsjednik Trump kasnije će proglasiti Iransku revolucionarnu gardu terorističkom organizacijom. Možda najznačajniji događaj koji naglašava koliko je narušen njihov odnos i koliko su se udaljile dvije zemlje dogodio se u obliku američkog udara bespilotnim letjelicama 3. siječnja 2020. Kasim Sulejmani, zapovjednik snaga Kuds Iranske revolucionarne garde i tada jedan od najmoćnijih ljudi u Iranu i regiji, ubijen je u napadu u Bagdadu.

Ta je američka akcija poput potresa prodrmala Bliski istok, a Iran je obećao osvetu. Režim je također objavio da više neće ograničavati svoj nuklearni program. Sve to čini pozadinu trenutnih događaja i teško je predvidjeti kako će se stvari odvijati i mogu li se poboljšati u sadašnjem okruženju. Zapravo, s ratom koji bjesni u Gazi i iranskim milicijama diljem regije, koje pucaju na američke snage, čini se da će se samo pogoršati.