Zbog kaosa koji vlada u hrvatskim bolnicama kada je riječ o pravima žene na pobačaj, kontracepciju i druge postupke vezane uz reproduktivno zdravlje i planiranje trudnoće, 17 nevladinih udruga zatražilo je prošloga tjedna od ministra zdravlja Rajka Ostojića da osnuje posebno povjerenstvo za zdravlje žena koje bi se bavilo osiguranjem dostupnosti usluga u tom području zdravstvene skrbi, piše Novi list
Udruge od Ostojića traže nadzor nad dostupnošću pobačaja u svim bolnicama te da bolnice upozori na obvezu informiranja pacijentica o svim pitanjima vezanim uz prekid trudnoće. 'Brojni su pokazatelji da postoji problematičnost praćenja prekida trudnoće, što se vidi iz izvješća HZJZ-a, gdje pada broj namjernih prekida trudnoće, a raste njihov broj u kategoriji ostalih koji se odnose na patološka stanja, vanmaternične trudnoće i slično. Takva statistika ukazuje na to da ili postoji ozbiljan javnozdravstveni problem ili se podaci krivotvore', upozoravaju iz CESI-ja i drugih ženskih udruga, gdje sumnjaju da se prekidi trudnoće u nekim slučajevima dvostruko naplaćuju, i od pacijentice i od HZZO-a piše Novi list
Prema izvješću HZJZ-a, broj takvih pobačaja lani je iznosio 4.820 ili 47,8 posto svih pobačaja, a 2000. njihov udio bio je svega 26,5 posto.
Zbog primjera više bolnica u kojima liječnici odbijaju provoditi pobačaje pozivajući se na priziv savjesti, pa žene moraju putovati u druge županije na taj zahvat, od resornog se ministarstva traži i da utvrdi broj takvih liječnika, a u svakoj bolnici osigura barem jedan tim koji neće odbiti napraviti pobačaj. Kao najdrastičniji primjeri navode se OB Našice te KBC Split.
'Ministarstvo se ne želi baviti time, niti osigurati kvalitetu i skrb o ženama koje se često stigmatiziraju zbog planiranja trudnoće. Priziv savjesti ne odnosi se samo na pobačaj, već i na propisivanje kontracepcije, pa čak i amniocentezu jer se liječnici boje da će loš nalaz te pretrage, kojom se utvrđuju anomalije kod djeteta, motivirati ženu da odluči da ne želi trudnoću', upozorava Sanja Cesar iz CESI-ja navodi Novi list.
Udruge među kojima su i Ženska soba, Roda, B.a.B.e., BETA i druge, podsjećaju na niz problema vezanih uz zdravlje žena, od žena s invaliditetom, nedostupnosti primarne ginekološke skrbi, dugotrajnog čekanja na papa testove, nedostupnosti kontracepcije, do neadekvatnog tretmana žena pri porodu. 'Želimo da se ženama osigura dostupna i jednaka kvaliteta usluge, da se utvrde standardi i nađe ravnoteža između obveze države da osigura zdravstvenu skrb i prava liječnika na priziv savjesti', zaključuje Cesar. Pozivajući se na članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, koje u sudskoj praksi pravo prekida trudnoće i porođaja daje isključivo majci, udruge poručuju kako žensko zdravlje ne smije ovisiti o dobrostivosti bolnica i domova zdravlja, već ih mora jamčiti država.
U dvojbe oko prikazivanja pobačaja resorno ministarstvo ne želi ulaziti, jer je to, kažu, posao Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Iz HZJZ-a nismo dobili tumačenje porasta broja medicinski induciranih pobačaja, a isto tako KBC Split i OB Našice nisu se izjasnili o tome u kojoj mjeri toleriraju priziv savjesti te jesu li zbog tog prava liječnika uskratile pravo na pobačaj ženama na području koje pokrivaju.
