Nakon što su jučer Sjeverna i Južna Koreja razmijenile vatru, pri čemu je poginulo četvero, a ranjeno osamnaest ljudi, svijet se ozbiljno preplašio mogućnosti nuklearnog rata. No ima li zaista razloga za paniku?
Teoretski gledano, Sjeverna Koreja mogla bi upotrijebiti svoje nuklearno oružje. Ali samo i jedino u teoriji, smatra vojni analitičar Igor Tabak, dodajući da ne misli da je riječ o tako ozbiljnim prijetnjama kao što zvuče. Tabak je u razgovoru za tportal naglasio da Sjeverna Koreja nema proizvodnju plutonija već dvije godine, već se radi isključivo o uskladištenom materijalu. Međutim, pročišćeni uran kojim raspolaže Sjeverna Koreja ipak nije dovoljan za vojne svrhe.
Tabak smatra da je 'svaki vojni nuklearni program politički kreiran program koji nema nikakvu drugu svrhu osim vojno-političke'. Sjevernoj Koreji su faktično potrebne dvije eksplozije da bi dokazala da ima nuklearnu bombu i je li uopće upotrebljiva. 'U svakom slučaju, radi se o 'političkom žetonu', defanzivnom oružju', naglašava Tabak.
Uspoređujući vojne potencijale Sjeverne i Južne Koreje, Tabak pojašnjava da je 'Južna Koreja hipermoderno opremljena vojna sila, podjednako usmjerena i na proizvodnju i na izvoz, dok Sjeverna Koreja počiva na ruskom modelu'. Prema Tabakovim riječima, Sjeverna Koreja je sposobna za jedan ili dva poštena udara, odnosno dva do tri dana suvislog ratovanja.
'Nema dileme o tome tko bi pobijedio!', zaključuje Tabak. Rat iziskuje velike troškove, a velik dio Sjeverne Koreje gladuje. Ta država troši 90 posto slobodnog kapitala na nuklearni program i vojsku, koja joj je ujedno jedini izvozni proizvod. Kao takva, ne može se nositi sa svojim susjedom koji je danas treća ekonomska sila Azije s razvijenom industrijom i dobrim životnim standardom te tehnološki u samom svjetskom vrhu i s relativno visokim stupnjem demokracije.
Tabak ističe da su se sukobi na Korejskom poluotoku sveli na periodičnu razmjenu vatre – svega dva do tri veća incidenta godišnje. 'Sjeverna Koreja suočena je s problemom transfera vlasti i prehrane stanovništva. Sve je to možda uvod u obnovu pregovora, samo ostaju otvorena pitanja postavljanja uvjeta', pretpostavlja Tabak i zaključuje da sigurno nema govora ni o kakvom velikom ratu, posebice ne o nuklearnom ratu svjetskih razmjera.
