Prema podacima više regionalnih društava za zaštitu ljudskih prava, svake godine u ovoj bivšoj sovjetskoj republici mladići otmu oko 12.000 djevojaka, koje su nakon toga prisiljene udati se za njih, prenosi njemačka agencija DPA.

Otimanje nevjesta rašireno je diljem Azije. Postoji i na Kavkazu, premda je u nekim krajevima tek dio folklora, pa čak i način da zaljubljeni par zaobiđe roditeljsko odobrenje. No u Kirgistanu, pogotovo u siromašnim ruralnim i prigradskim naseljima, ta tradicija i dalje kultivira srednjovjekovno stepsko poimanje muško-ženskih odnosa.

Iako su otmice nevjesta zabranjene još 1994. godine, s kaznom do tri godine zatvora država nije bila baš revna u provedbi i u međuvremenu se zbog njegovog kršenja vodilo tek nekoliko sudskih postupaka.

Glavni je razlog tome je činjenica da bi za procesuiranje otimača djevojka trebala podnijeti tužbu, što nije čest slučaj, jer žrtve tradicijskog nasilja ne žele s time izlaziti u javnost.

S obzirom da je riječ o konzervativnim sredinama, mnoge djevojke pristaju biti žrtve nasilja jer, osim što se proces smatra naravnim poretkom, noć otmice de facto ima značenje prve bračne noći, one u kojoj oteta djevojka gubi nevinost. Ako nevjeste odbiju ostati u domu otmičara, mogu biti osramoćene skupa sa svojim obiteljima, etiketirane kao razdjevičene i možda se nikada neće moći udati.

Dio stanovništva prezire spomenutu tradiciju, ali je veliki dio prihvaća, uključujući i konzervativne političare koji se protive mjerama njena suzbijanja. Neke djevojke odluče ostati u kući svog otmičara (neke su možda i pristale na otmicu), neke inzistiraju da se vrate svojoj kući, pa po njih dolaze roditelji, a zabilježeni su i krajnje tragični ishodi poput ubojstava i samoubojstava.

Sada je parlament u Biškeku donio stroži zakon, a predsjednik Almazbek Atambajev ga je potpisao. Kirgistan je država u središnjoj Aziji na granici s Kinom i, unatoč neobičnom plemenskom uređenju, jedina je u svom okruženju sa zapadnjačkim tipom demokracije.