‘Zaključak je poražavajući: Viktor Orbán i Jarosław Kaczyński propagiraju ‘neliberalnu demokraciju’ i u nekim drugim članicama EU-a mogu se prepoznati autoritarne tendencije kod vladajućih, a desno-populističke stranke su u većini europskih država u naletu, pa i u Njemačkoj. No ima i jedna dobra vijest - u najmlađoj članici Europske unije, Hrvatskoj, propao je pokušaj zaokreta u neoliberalnu demokraciju, propala je nacionalno-konzervativna stranka nakon samo pet mjeseci na vlasti te su novi izbori u rujnu. Socijaldemokrati u anketama značajno vode’, piše na početku komentara koji je pod naslovom ‘U Hrvatskoj zaustavljen nacionalistički zaokret’ objavio dr. Max Brändle, voditelj ureda Zaklade Friedrich Ebert u Hrvatskoj.

Riječ je o zakladi bliskoj njemačkom SPD-u, a slijedom toga i njemačkom ministru vanjskih poslova Frank-Walteru Steinmeieru, dok je Brändleov tekst objavljen na vanjskopolitički utjecajnom portalu IPG Journal, čiji je sadržaj dostupan i u formi tiskanog magazina, koji se distribuira u više od sto ureda Zaklade Friedrich Ebert po svijetu.

Brändle analizira kako je došlo do zaustavljanja zaokreta prema neliberalnoj demokraciji u Hrvatskoj te prvo ističe da je osnivač HDZ-a i prvi predsjednik neovisne Hrvatske Franjo Tuđman ‘od 1991. vladao autoritarno’, kao i da je demokratizacija hrvatskog društva započela početkom ovog stoljeća, otkada su se socijaldemokratski SPD i HDZ počeli izmjenjivati na vlasti. ‘Integracija u NATO i pristupanje Europskoj uniji bili su konsenzualno dogovoreni između ova dva inače ideološki posvađana bloka. Ulaskom u EU Hrvatska je konačno mogla slaviti velik uspjeh. Stoga je bilo iznenađujuće što se HDZ 2015. odlučio zaokrenuti udesno, predstaviti program retuđmanizacije i naglašavati nacionalno u kampanji u koju su ušli predvodeći znakovito nazvanu Domoljubnu koaliciju’, piše stručnjak Zaklade Friedrich Ebert. Navode se i neki konkretni primjeri, poput izjave Tomislava Karamarka o tome što se smije javno govoriti a što ne, te činjenica da je HDZ na listu za europske izbore stavio Ružu Tomašić, koja je ‘nekim Srbima poručivala da napuste Hrvatsku’.

Naglašava se da HDZ takvim ponašanjem i programom nije ostvario zavidan izborni rezultat te slijedi pregled u Hrvatskoj svima poznatih peripetija oko postizbornih pregovora te sastavljanja Vlade. Tako se spominje kako je Mijo Crnoja već nakon šest dana morao napustiti poziciju ministra branitelja: ‘Službeni razlog je bila afera oko plaćanja poreza, no sve je zakuhala najava ministra da želi uvesti registar izdajnika.’ Brändle hvali reakciju građana, koji su se sami počeli upisivati u registar izdajnika online, te prosvjede aktivista, umjetnika i intelektualaca.

‘Glavna figura neliberalnog zaokreta bio je ministar kulture Zlatko Hasanbegović (HDZ). Ali ni on nije mogao učiniti sve što je želio’, konstatira Brändle. Pohvalno se ističu prosvjedi novinara, umjetnika i civilnog društva, koji su se usprotivili nacionalizmu, te borba Jokićeve ekspertne skupine protiv utjecaja desničara na reformu obrazovanja. ‘Narod je također izašao na barikade: više od 40 tisuća ljudi je prosvjedovalo protiv ukidanja prijeko potrebne reforme školstva; u državi s 4,2 milijuna stanovnika to je bio ogroman prosvjed’, zaključuje voditelj hrvatskog ureda Zaklade Friedrich Ebert.

Napominje se da je ‘korupcijski skandal u koji je bio upetljan lider HDZ-a Karamarko stvorio dinamiku koja je povećala napetosti između koalicijskih partnera te dovela do implozije Vlade’, a u svemu tome nestranački premijer Tihomir Orešković bio je bespomoćan. ‘Nevjerojatno je da se najveći domoljub po zanimanju i lider Domoljubne koalicije našao u sukobu interesa koji se odnosi na strane interese u odnosu na nacionalnu naftnu kompaniju’, s dozom ismijavanja piše dr. Brändle te zaključuje da je tako konačno zaustavljen zaokret prema neliberalnoj demokraciji u Hrvatskoj.

‘Nacionalistički kurs i radikalna desničarska retorika su uplašili i zabrinuli glasače, a otpor civilnog društva, nacionalnih manjina i u konačnici naroda srušio je agendu nacionalno-konzervativnih. Hrvatski je narod pokazao veću demokratsku zrelost od svoje političke klase. To je svijetao primjer u Europi koja je u krizi’, zaključuje dr. Max Brändle.