Gdje god se kroje važni zakoni, tu su i lobisti – bilo da se bore za prava tehnoloških divova, okoliš, subvencije za poljoprivredu ili kontrolu nad milijardama eura. A Europski parlament ostaje bojište na kojem se te bitke najčešće, a bome i najžešće vode – amandman po amandman
Bruxelles je središte donošenja zakona za cijelu Europsku uniju – ali i žarišna točka interesa tisuća lobista koji pokušavaju utjecati na svaki detalj tih zakona. Politico otkriva za koje se europske zakone najviše lobiralo posljednjih godina – i što to govori o borbi moći u Uniji.
Više od 14.000 organizacija i pojedinaca registrirano je u službenom EU Registru transparentnosti kao lobisti – što im omogućuje izravno djelovanje na političare, dužnosnike i birokrate. No koliko je snažan taj utjecaj, vidi se najbolje po jednom pokazatelju: broju amandmana koje europarlamentarci predlažu na pojedini zakon.
Što više amandmana – to više interesa, kontroverzi i lobističkog pritiska.
vezane vijesti
Tehnološki zakoni pod najvećom paljbom
Čak četiri od deset najžešće lobiranih zakona EU-a odnose se na regulaciju tehnološkog sektora, što jasno pokazuje koliko je Big Tech uložio u oblikovanje pravila u Bruxellesu.
Prvo mjesto zauzima Zakon o digitalnim uslugama (DSA) iz 2020., a regulira način na koji društvene mreže moderiraju sadržaj. Taj zakon dobio je više od 15.000 amandmana – više nego ijedan drugi – i već je doveo do istraga protiv platforme X Elona Muska.
Treće mjesto zauzima Zakon o umjetnoj inteligenciji (AI Act), prvi sveobuhvatni pravni okvir za regulaciju AI-ja na svijetu. Iako je usvojen 2024., Europska komisija već traži njegovo ublažavanje zbog pritisaka industrije.
Na popisu su još i Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), a koja je od 2012. do 2016. izazvala velik sukob između tehnoloških divova i zagovornika privatnosti, te Zakon o digitalnim tržištima (DMA), koji daje Uniji ovlasti da razbije dominaciju najvećih digitalnih platformi.
Zeleni zakoni pod sve većim pritiskom
Na drugom mjestu po broju amandmana nalazi se Direktiva o korporativnoj održivosti i dubinskoj analizi (CSDDD), kojom se od velikih tvrtki traži da prate utjecaj svojih opskrbnih lanaca na okoliš i ljudska prava. Zakon je u fazi donošenja izazvao ogroman otpor industrije – i to ne samo europske, već i američke.
Još jedan zakon koji je izazvao burne reakcije jest Uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu, kojom se želi smanjiti količina jednokratne plastike. Rasprave o toj regulativi bile su toliko napete da su završile internom istragom zbog navodnog neprimjerenog ponašanja i sigurnosnih incidenata u Europskom parlamentu.
Tu je i Fond za pravednu tranziciju, a koji je trebao pomoći regijama pogođenima prelaskom na klimatski neutralno gospodarstvo. No lobisti iz nekoliko zemalja pokušali su osigurati da se tim novcem financira i infrastruktura za prirodni plin – što je izazvalo podjele među članicama.
Poljoprivreda: Gdje počinju prosvjedi, završava zelena politika
Poljoprivrednici i agrobiznis tradicionalno imaju jedne od najmoćnijih lobista u Uniji – i to se jasno vidi iz sudbine Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) i propalog zakona o smanjenju pesticida.
Reforma CAP-a prikupila je više od 8700 amandmana, a brojne zelene mjere dogovorene u okviru Zelenog plana EU-a kasnije su odbačene pod pritiskom masovnih prosvjeda poljoprivrednika.
Slično se dogodilo i sa zakonom o pesticidima, a koji je izvorno trebao prepoloviti upotrebu toksičnih kemikalija do 2030. godine. Nakon gotovo 10.000 amandmana i pritisaka iz agrosektora toliko je oslabljen da je Europska komisija na kraju odustala od njega – na radost lobista, a na razočaranje zelenih zastupnika.
Na listi se našlo i nekoliko zakona koji reguliraju trošenje europskog novca – uključujući pravila za korištenje najvećih fondova iz aktualnog višegodišnjeg proračuna EU-a. Oko tih zakona vode se najveće borbe između zemalja članica, a očekuje se da će borba biti još žešća pri definiranju sljedećeg proračuna, posebno kada je riječ o obrambenoj potrošnji i fondovima za poljoprivredu.
