Prije dvije godine, sukladno gospodarskim trendovima, Šteka je Vanka regule izbacio iz jednogodišnjeg ciklusa, ali od pustolovina (uključujući i svoju vlastitu poslovnu) nije odustao. Za ovo ljeto smislio je novi događaj koji u jedno vezuje sport, turizam i kulturu. Riječ je o tematskoj kajak ruti Punta Brača koju Šteka pokreće u suradnji s Turističkom zajednicom Sutivan.

‘Brač je otok za sve ili ako hoćete, sve što treba za dobar provod imate na tom otoku. Bar što se morske ili brdske avanture tiče. Dokazali smo to s festivalom Vanka regule, kad je naš škoj okupljao najveće ekstremiste svijeta. Naravno, riječ je o sportskim a ne političkim ekstremistima, jer mi ljubitelji zahtjevnih sportova u osnovi smo miroljubiv i druželjubiv svijet. S vremenom se naš avanturizam proširio i na tzv. normalan svit pa smo odlučili turističku pustolovinu prilagoditi i onima koji na Brač dolaze s obiteljima ili jednostavno nisu skloni turbo rizičnim pothvatima, ali vole biti u pokretu’, kaže Šteka.

Kajak je za razgledavanje bolji od brzometnih glisera

‘Rutu tematiku’ smislio na temelju dugogodišnjeg iskustva s kajakašima, kojima je prijašnjih godina nudio dvije poludnevne kajak ture idealne za upoznavanje najvećeg srednjodalmatinskog otoka. Jedna je kretala s Bola nudeći poglede na padine Vidove gore i plantaža malog plavca koji okružuju mjesto Murvicu. Druga je polazište imala u njegovom Sutivanu, a išla je sjeverozapadnom stranom Brača do Bobovišća ili Milne. Na toj potonjoj Šteka je za ovo ljeto spremio puno lipih stvari.

‘U svojoj potrazi za plažom ili u uživanju u veslanju turistima promakne da prostor je kojim plove pun kulturološko-povijesnih znamenitosti. Za razliku od brzometnih glisera koji ljetom zuje Bračkim kanalom i teško da njihovi putnicima u glavi ostane puno toga, kajak je idealan jer je brzina kretanja otprilike poput one u ugodnoj šetnji. Priča započinje u Sutivanu, a prva atrakcija je antički brodolom u Likvi. Riječ je o pješčanoj uvali nedaleko od Sutivana, u kojoj se nedaleko od obale, na 30 metara dubine, nalazi podmorski arheološki lokalitet.

Japnenica je osnova kulture življenja u ovom kraju

Nekad davno tu je potonuo rimski brod koji je prevozio kamene sarkofage i velike blokove kamena iz nekog od ondašnjih kamenoloma na Braču, najvjerojatnije prema Saloni. Ovaj brodolom spada u malobrojne s takvim teretom pronađene na Jadranu ali i u Sredozemlju’, kaže Šteka, ističući kako će moderni galijoti cijelo vrijeme veslati u zaštićenom pojasu Natura 2000. To znači da im masku za ronjenje neće biti od koristi samo dok se u Likvi budu igrali Indiana Jonesa nego će im i poslužiti za istraživanje hridi i grebena okruženih zaštićenim nepreglednim livadama posidonije.

A japnenica je osnova kulture življenja u ovom kraju. Cijela Dalmacija postoji jer je postojalo vapno koje se koristilo i kao vezivni građevinski element, ali i za dezinfekciju.

‘Sljedeća tematska postaja vezana je za uz bračku etno-baštinu. Riječ je o staroj japnenici na plaži Deralo. Mlade generacije Dalmatinaca ne znaju što je to japno iliti vapno i japnenica ili vapnenica. zidine su nastale na tom principu. Moglo bi se reći da bez japna nije bilo moguće zamisliti da se na Braču živi, a meštri od japnenica zapravo bili pravi velemajstori koji su svojim rukama slagali kamen do kamena. O tom svjedoči i ova u uvali Deralo’, priča Šteka, pa na karti Brača sljedeći crtu obale dolazi do uvale Vičja luka do Bobovišća, na kojoj se također nalazi arheološko nalazište.

‘Samo ime uvale već je poziv na pustolovinu. I to kakvu pustolovinu – čisti horor i tu usred bijela dana. Vičja luka zapravo znači Vještičja luka, što će reći da su uz to mjesto vezana brojna praznovjerja i legende’, kaže Šteka i priča kako je kao dijete i sam slušao da se u Vičjoj luci noću okupljaju i plešu vještice.

‘Pričalo se i kako je ova uvala povezana tajanstvenim podzemnim kanalima sa zloglasnom Vičjom jamom (Vještičjom jamom) na Vidovoj gori. Najpoznatija je legenda u paru volova koji su upali u Vičju jamu, a nakon nekog vremena njihov je jaram isplivao u Vičjoj luci. No to nije sve, ovo je mjesto ne samo snažno djelovalo na pučku imaginaciju nego je i svjedokom bogate povijesti. Iznad uvale pronađeni su u grobovi iz petog i šestog stoljeća prije Krista. U njima su nađeni novac, brončane kacige, štitnici za noge, kao i ostali dijelovi ratničke opreme nastali u korintskim radionicama.

Velik broj keramičkih posuda grčkog tipa pokazuje i na veze s kolonijama s juga Italije, posude ilirske keramike govore o susretu civilizacija: Ilira i Grka… Osim toga tu je i prikaz jarca na staklenoj gemi, kao jedan od simbola otoka Brača. Zapravo ostaci velikih žara za žito u dnu Vičje luke, kao i ostali predmeti pronađeni u moru i na kopnu, svjedoče o Bobovišću na moru kao antičkoj luci, koja je to ostala još dugo vremena, jer je bila stjecište jedrenjaka na njihovim trgovačkim rutama diljem Jadrana’, raspričao se Šteka ostavljajući zadnju štoriju - onu o Bobovišću kao rodnom mjestu Vladimira Nazora - za kraj.

Kako stranci odjednom razumiju Nazorove stihove

‘Kad kajakaši konačno u Bobovišćima izvuku svoje brodice na žalo i zalegnu ispod bora, tek tada će moći shvatiti one čudesne Nazorove stihove: ‘I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče...’ Nevjerojatno je da stranci koji nemaju pojma što im govorim i čiji jezik dobije tri frakture ako to pokušaju imitirati odmah shvate o čemu je riječ kad im u Bobovišćima to izrecitiram i pokažem prstom na krošnju smrče’, smije se ovaj pustolov dodajući kako je tematska pustolovna ruta kajacima jedinstvena po tome što se može prići i kopnom.

‘Sve ovo što sam ispripovijedao može se obići i biciklom, ali i pješke. A na svim točkama bit će postavljena signalizacija na kojoj će putnici istraživači moći pročitati i saznati sve o samom lokalitetu’, kaže i dodaje kako će signalizacija biti postavljena na bike stazi Maestral. To nas vodi do Štekinog Bike-friendly projekta, još jednog koji je iskočio iz Vanka regule.

‘U Sutivanu bicikl voze svi – stari mještani iz razonode, mladi iz rekreacije, djeca u igri, turisti da održe formu, ali i sportaši izvodeći s njima akrobacije. Ključan je pogodan teren koji pruža više razina i izazova što se pokazalo idealnim upravo za ovaj oblik aktivnog turizma. S godinama je Bike-friendly od projekta postao destinacija, jer se u priču uključila sutivanska Turistička zajednica, privatni iznajmljivači apartmana, ali i brojne udruge. Krenulo se s markacijama i s označavanjem staza koje će isto tako i tematske. Staza Tramuntane, Levanta i Maestrala nude različite izazove za sve ljubitelje biciklizma i prigodno su nazvane po vjetrovima uključenima u cijelu priču o Sutivanu.

Bacio oko na stijenu visoku 80 metara, pa krenuo u posao

Ključno je bilo razbiti način razmišljanja kako su biciklisti gosti od kojih nema mnogo koristi. Naprotiv, to su uglavnom visoko obrazovani ljudi, visoke platežne moći, koji ne razmišljaju o potrošenom novcem ako su zadovoljni uslugom. Prednost cilkoturizma je u produžetku sezone, sportaši su najaktivniji u predsezoni i postsezoni. A nije zanemarivo ni to da Splitsko dalmatinska županija do 2018. namjerava od biciklista utržiti čak pet milijuna eura – godišnje!’ sad već pedalirajući priča Šteka vodeći me do nipošto zadnje, ali najzahtjevnije avanture – penjalište Smrka, na jugozapadnoj strani otoka u blizini Pustinje Blaca. Šteka je godinama bacao oko na 80 metara visoku, a 300 metara široku stijenu, a onda je svoju inicijativu prenio meštru penjaču Borisu Čujiću.

‘Na Brač je prošle godine doputovao tim od devet francuskih vrhunskih penjača koji su opremali Smrku. To je danas bez premca najimpresivnija stijena za sportske smjerove u Hrvatskoj. Sveukupno na penjalištu ima 25 smjerova u rasponu ocjena od 6 c+ do 8 c, a dužine su od 30-50 metara, tako da je penjalište ipak pogodno samo za kvalitetne penjače. Da ih ima govori to da su svi su smjerovi već popeti. Strani gosti bili su oduševljeni doživljenim uz ocjenu kako Smrka ima potencijala za čak dvije stotine smjerova!’, pripovijeda Šteka pa dok se vozimo nazad nastavlja o avanturama vezanim uz jedrenja na dasci, trail running…

‘Brački pastiri i maslinari nisu znali da se to što rade tako zove, ali su hodajući do svojih škrtih polja utabali su puteve kojima danas dolazimo do najljepših skrovitih mjesta ovog otoka. U današnje doba koristimo ih i za sportsku razonodu pa je za mnoge vrhunski užitak istražiti Brač hodanjem ili trčanjem…’

A kad ga već gubeći koncentraciju upitam ima li nešto što na Braču za čudesan spoj avanture i kulture nedostaje, pogleda me i kao iz puške ispali.

‘A fali nam neka rijeka ili brzac za rafting! Vidiš, moga bi to dogodine riješiti!’