Iz reportaže saznajemo da nisu samo rakete, dakle, način da se putem atomske tehnologije unište nametnici koji ugrožavaju poljoprivredu delte Neretve, najsjevernije europske regije u kojoj uspijevaju mandarine i u kojoj, kao piše Reuters, 'devet od deset ljudi radi u voćnoj industriji'.

Neretvanski uzgajivači u kamionetima i čamcima obilaze vodene rukavce te iz cijevi nalik na topove sprejaju voćnjake tisućama mužjaka voćnih mušica – ali sterilnih. Muhe su sterilizirane u Izraelu, u biotehnološkom zavodu u kojem su ih izlagali radioaktivnom djelovanju kobalta-60. U tome se, dakle, sastoji nuklearna tehnologija: muhe su ozračene kako bi postale besplodne.

Potom ih se u golemim količinama ubacuje u ekosistem poput neretvanskog, gdje istiskuju lokalne mužjake i pare se sa ženkama, ali pritom ne stvaraju potomke. Nema odlaganja ličinki u voćne plodove. Crvljivost mandarina znatno se smanjuje: prema riječima stručnjaka, stradava do 75 posto manje mandarina. Inače, prije dvije godine je pod djelovanjem voćnih muha stradalo oko trećine uroda, piše Reuters.

U UN-ovoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) tvrde da je ovo primjer kako nuklearna tehnologija, osim u ratne i energetske svrhe, može dati značajan doprinos svjetskoj borbi protiv gladi.

U IAEA-vom austrijskom laboratoriju Siebersdorf ova tehnolgija se razvija i za druge insekte, poput afričke ce-ce muhe koja je prijenosnik mnogih bolesti.

Tehnologija se navodno jako sviđa neretvanskim poljoprivrednicima, koji su ujedno i jedni od većih domaćih izvoznika, jer od 60-ak tisuća tona mandarina godišnje većina se proda izvan Hrvatske – na Balkanu, u Europskoj uniji i u Rusiji. Niko Kapović iz tvrtke AgroFructus očekuje da bi s novom tehnologijom kapacitet regije do kraja desetljeća mogao porasti i do 150 tisuća tona.

Dostavu sterilnih muha iz Izraela financira IAEA (jedna pošiljka košta oko 2300 eura), ali neka sredstva daje i SAD.

Tehnologija se navodno već desetljećima koristi po Južnoj Americi. Njeni zagovornici tvrde da nema opasnosti od ozračivanja voća i da je, štoviše, riječ o ekološki prihvatljivijoj metodi jer smanjuje potrebu za pesticidima. No čuju se i glasovi upozorenja.

'Ovu tehnologiju nikada ne smijemo smatrati bezrizičnom, niti ju trebamo držati za panaceju koja rješava sve probleme vezane uz sigurnost hrane', izjavio je za Reuters Paul Johnston iz britanskog istraživačkog laboratorija Greenpeace u Exeteru.