Bračulj poznaje Keruma još od početka devedesetih, kada mu je pune četiri godine iznajmljivao poslovni prostor na splitskim Brdima u kojemu je, tvrdi, trgovac na početku svoje karijere 'držao robu koju je nabavio preko Caritasa'. Za 160 kvadrata u Mostarskoj ulici plaćao mu je 12 tisuća njemačkih maraka godišnje, a nakon što je otkazao najam obratila mu se Kerumova sestra Nevenka Bečić. Ona mu je, kaže Bračulj, kazala da je 'šteta što se povlači jer su upravo ušli u pravi posao s Caritasom'.

Incident u srijedu poslijepodne graniči s bizarnim: po priči napadnutoga, u trgovački centar ušetao se kao i obično, s torbom i kantom ribe kojom hrani svojih 16 mačaka u Dicmu. Na trenutak ih je odložio sa strane, što je uznemirilo Keruma.

'Počeo je vikati na svoje zaštitare i naredio im da pregledaju torbu jer se u njoj možda nalazi bomba. Kada sam mu se javio i objasnio da su to moje stvari, počeo je vikati na mene: 'P... ti materima, j... ti majku usranu, ti si agent Udbe! Ubit ću te kad-tad!' Krenuo je prema meni, ali su ga spriječila trojica njegovih zaštitara', požalio se uznemireni Bračulj. U silnom je strahu za vlastiti život pa se odmah obratio policiji. Podržalo ga je i Vojko Ivica iz nevladine udruge Altruist.

'Zašto bi me ubio, što sam mu napravio? Možda zato što znam za njegove početke, kao i za to da još uvijek pokušava vratiti nekakve dugove crkvi na Brdima', uvjeren je ovaj umirovljenik. Silan interes medija za njegov slučaj ponukao ga je na rast ambicija pa je na konferenciji za novinare čak najavio kandidaturu za predsjednika države.

Bilo kako bilo, u jednome je uspio: Željku Kerumu digao je živce, a i natjerat će ga da se pojavi na policiji i ispriča svoju verziju priče o incidentu.