Tako u ozračju svog ljubljanskog doma pripovijeda Igor Stropnik, nautičar kojeg je, radi lakšeg objašnjenja, ipak uputnije nazvati 'alpinistom na valovima'. Ono što alpinisti rade penjući se bez boca s kisikom na najveće planine, to Igor radi s jedrima. Taj tridesetogodišnji profesor kineziologije, Ljubljančanin s polovicom obiteljskog stabla iz Zagreba, svakog ljeta, još otkad je s prvim laserom odlazio pod Velebit pa jedrio od Novog Vinodolskog do Zadra, daruje si jedrenje za pamćenje. Kao profesionalni član posade jedrio je od Palme de Mallorce do Malte. Kasnije je na ruti od Paname do Tahitija prešao Pacifik, a za zabavu je 'skiperirao' po Jadranu, Bahamima... Godine 2012, s malim 3,9-metarskim katamaranom na napuhavanje zaplovio je od samog Nordkappa na jug do Narvika, zatim preko jezera Tornetrask i rijeke Torne do Baltičkog mora, a potom i do Stockholma, prešavši u 45 dana više od 2500 kilometara. U srpnju 2015. odabrao je 'sigurniji' brod, ali ruta je bila još više pomaknuta prema Sjeveru. Smještena je na područja oko Sjevernog pola, a Igorova plovidba je trajala 15 dana tijekom kojih je prešao 1.100 milja. Usput je i katamaranom odjedrio do Dubrovnika i nazad, druge godine se laserom spustio do Albanije... Ali s Grčkom nije imao sreće.

Grčka kao neosvojiva utvrda, no...

'Već sam tri puta probao jedriti sam u Grčku – bez uspjeha. Jednom je bilo premalo vjetra, drugi put me uhvatilo kišovito ljeto, treći put sam imao prespor brod. Ovoga ljeta odlučio sam da idem, pa kud puklo, i to sam samo u jednom smjeru jer teško se vratiti iz Grčke zbog sjeverozapadnog vjetra. I tako sam za stotinjak eura kupio 30 godina star katamaran, kopija Darta 18 (5,5 metara). Bio je u lošem stanju, ali sam ga nekako skrpao. I otisnuo sam se...' priča dok na karti na brzinu pokazuje rutu s početkom u slovenskom Ankaranu. Još brže nabraja opremu pospremljenu u vodootporne vreće vezene uz trampoline. Karte i GPS bili su u mobitelu, sigurnosni kajak na napuhivanje na mreži. Carini se nije imalo bog zna što prijaviti.

'Od Slovenije do Mljeta imao sam dosta slab vjetar, osim par puta jake bure, ali je katamaran strašno brz. Do Mljeta mi je trebalo 12 dana. Spavao sam u uvalama, na brodu. Jednom na sidru, drugi put uz neki mali mol. Preko dana sam što više jedrio jer to mi je najljepše. Navečer bih na sidru pojeo špagete s tunom i kečapom. Preko dana sam grickao kekse, jeo sardele u konzervi i hvatao vjetar. Na Mljetu sam pogledao prognozu, za sljedeća četiri dana najavljivali su jaki sjeverozapadnjak. Iskoristio sam ga i s dvaput skraćenim glavnim jedrom za 15 sati stigao u Otrantska vrata. Vjetra je bilo preko 20 čvorova i prosječna brzina preko noći bila je preko 12 čvorova. Na otvorenom se od tolikog vjetra napravi dosta velik val po kojem ludo surfaš. Srećom, bio je pun mjesec pa sam dosta dobro vidio pred sobom, jer na katamaranu ako nisi koncentriran, brzo napraviš salto preko pramca. Oko mene nitko: par teretnih brodova i jedna jedrilica koja je išla u Italiju. Navigacija mi je bila k'o u starih Grka!Touch screen ne radi kad je sve mokro, na kompas nisam mogao gledati jer je bio premali i predaleko montiran. Tako sam preko dana jedrio po oblacima, a preko noći sam uspio pratiti zvijezde. Kad se pojavila Sjevernjača, sve je bilo lakše, držeći kut prema njoj ujutro sam bio u Otrantu, 15 nautičkih milja od Albanije', kaže ostavljajući me da čekam klimaks Odiseje pred Krfom. (Usput i Odisej je prema nekim tumačenjima zapravo zalutao u Jadranu, i kad se već skoro vratio doma, baš ga je kod Krfa Posejdon vratio na Mljet – Kirki u naručje). Samo što otac svih moreplovaca tada nije imao ono što se stručno kaže 'underwater epoxy' plastelin.

Taj katamaran mali, što pušta na sve strane

'Onako u mraku, na valovima, pokrpam ja epoxynom rupe, i zbilja, on se ispod vode osuši i - drži. Sad u trupovima imam sigurno 50 litara vode plus stiropor i purpen – to sam nagurao još doma da ne potonem. Vjetar je malo pao, Italija je u vjetar, u Albaniju mi se ne ide. Ipak, ne odustajem od Grčke! Sad jedrim već cijeli dan i noć i polako mi to utječe na psihu. Nisam ni jeo – kad stalno glisiraš,  teško je izvaditi kekse, a i još kad ih i izvadim, odmah se smoče. Kažu da je čovjek 60 posto stavljen od vode. E ja sam tada bio 100 posto. I to slane', šali se Igor, pa sam sebe kritizira dodajući kako je trebao uzeti suho odijelo koje je imao u Skandinaviji. S njim bi bilo jednostavno. Ali ovako je izazovnije, pogotovo kad – pukne podigač floka (prednjeg jedra).

'Što ću? Dignem flok s podigačem glavnog jedra. Drugo kormilo mi izgleda OK, ali s brzinom od par čvorova nikad neću stići do Grčke. Riskiram i pripremam se dignuti glavno jedro. Teško je to jedro, al' dok sam se sabrao, vjetar mi odnese podigač. Ne mogu ga primiti jer je prejak vjetar. Bez podigača, kormila!? A onda skužim da se dodatno zdravi trup (katamaran je dvotrupac) napio vode. Krma je ispod mora. Plutam ispod Albanije. Molim Posejdona za pomoć, a on mi s obale strme i visoke k'o Velebit šalje katabatični vjetar (vjetar prouzrokovan kretanjem zraka niz padinu). Jak je i hladan k'o bura. Puše blesavo, zakačim se nogama za brod, visim i jedrim samo na jarbolu!' kaže mi. Stane i doda – spasilo me to što su mi trupovi bili puni vode. Do tada su popili 100 litara mora i to ga je spasilo da ga vjetar zajedno s brodicom ne digne u zrak. Sat vremena traje to hrvanje, vjetar ga gura na otvoreno more, Krf je sve dalji, na Olimpu bogovi spavaju...

Posejdonove smicalice

'Kad se malo vjetar smirio, spustio se na nekih 30 čvorova, uspio sam baciti konop preko križa jarbola i tako na pola dignuti flok. Brod je pun vode i strašno je težak, spor, ali sad se barem malo mičem prema Krfu. Još par sati i vjetar opet puhne sa sjeverozapada. Nekako uspijem dignuti i glavno jedro. Vjetar me sad gura prema Krfu. Već ga vidim. Ali vjetar zeza, vrti, brod slabo jedri. Do navečer stignem 10 nm do Krfa', priča, a kad sugovornici već čekaju rasplet - evo nove Posejdonove smicalice - ugasio je vjetar i ostavio Igoru mrtvo more.

'Bilo je već dva ujutro, u zraku bonaca, na moru grbavo. Već jako umoran, psiha u komadima, tresem se jer sam sav mokar. More zbog valova stalno šprica preko trampolina i sve je mokro. Zamotam se u neoprensku deku, legnem na torbe da sam bar malo na suhom. I shvatim da mi je najbolje da – zaspem', priča. Dva sata kasnije psiha se polijepila, a stiže vjetrić taman da dođe dvije nautičke milje do Krfa. E, tad vjetar opet stane. Opet plutanje.

Grčka je ipak osvojena!

'Za veslanje nemam snage, čekam jutro, a onda polako malo s veslom, malo s jedrom, jer je puhnulo s obale, stignem do duge pješčane plaže. Katamaran povučem van, s jedrom napravim sjenu i legnem na trampoline. Cijeli sljedeći dan naizmjence jedem i spavam. Umjesto 20 sati jedrenja iz Mljeta, na kraju je trebalo 48 sati, ali u Grčkoj sam! Umalo pa 1.000 milja u 14 dana od Ankarana do Krfa. Brod povučem preko plaže u kukuruz. Skinem opremu. Dva dana razgledavam Krf, sve nakrcam na trajekt i pravac – Venecija', smije se pa mi pušta video koji je smontirao.

'Ove GoPro kamere sve su bolje. Stisneš jedan gumb, sve ostalo napravi kamera. Metneš je na više mjesta da imaš više kadrova i kutova. Malo porežeš u kompjutoru i evo filma. Jednostavno?' 
Moš' mislit'.

Ono što vidite između prvog kadra Igor stisne u moto: 'There is a difference between living and being alive.'
Do sljedeće igre s vjetrom!