Rođaci njegovih žrtava strahuju da će ostarjeli general krhkog zdravlja umrijeti prije nego što se suoči s pravdom.

Rođen u Bosni, etničkom loncu koji je nekad bio primjer jugoslavenskog "bratstva i jedinstva", Mladić (77) bio je nepoznati oficir sve do početka rata na području bivše države.

Godinu kasnije već je imenovan zapovjednikom snaga bosanskih Srba.

Vodio je nemilosrdnu kampanju protiv tada puno slabijih bošnjačkih i hrvatskih snaga, a Srbi su u jednom trenutku kontrolirali tri četvrtine BiH.

Njegove snage terorizirale su Bošnjake i Hrvate kad god je to bilo moguće. Prvostupanjska presuda Haškog tribunala detaljno je iznijela zastrašujuće detalje o ubojstvima, premlaćivanjima, silovanjima i drugim zločinima.

Mladić je dio njih osobno naredio ili im svjedočio.

Tijekom suđenja nije pokazao kajanje, već naprotiv. Unatoč tome što je bio vidno slabiji i povremeno nije bio u potpunosti koherentan, nastojao je biti jednako arogantan kao i za rata u BiH od 1992. do 1995.

"Želim da moji neprijatelji, a ima ih mnogo, crknu jer sam ja još uvijek živ", rekao je Mladić na početku suđenja prije osam godina.

Mladić je za vrijeme rata u BiH uživao u pokazivanju svoje moći pred kamerama, bilo to dizanjem utega ili razmetanjem pred prestravljenim bošnjačkim zatvorenicima, netom prije nego što ih njegovi vojnici ubiti.  

"Dobro veče, ja sam general Mladić", snimljen je kako govori prestravljenim ženama i djeci koja su sjedila u autobusu i čekala progon iz njihovih domova u Srebrenici u srpnju 1995.

Čak i dok im se obraćao, njegovi vojnici su izdvajali muškarce i pripremali ih za pogubljenje. Najmlađi ubijeni imao je 14 godina.

Američki diplomat Christopher Hill opisao je Mladića brutalnim, arogantnim i taštim. 

Hill je prepričao kako je, tijekom pregovora koje je sazvao 1995., bivši general zaklao svinju kako bi pokazao svoju brutalnost.

Krajem rata, kada je već bio pod optužbom Haškog tribunala, ali i pod zaštitom Slobodana Miloševića u Beogradu, nije se promijenio. 

Bilo je izvještaja o njegovu sukobu s naoružanim britanskim komandosima dok je skijao s tjelohraniteljima blizu Sarajeva te o odlascima na nogometne utakmice u Beogradu. 

Nakon pada Miloševića 2000. i rastućeg pritiska Zapada da Srbija preda optuženike ICTY-u, uključujući Mladića, povukao se iz javnosti.

Uhićen je 26. svibnja 2011. u kući svojih rođaka u Lazarevu na sjeveru Srbije. Uhićenje, izručenje i početak suđenja godinu dana kasnije izazvalo je veliku pozornost u Srbiji i regiji.

Unatoč detaljnim i dobro dokumentiranim optužbama koje su se svaki dan vidjele na programima koji su pratili suđenje, Mladić je zadržao status branitelja srpske nacije, uloge koju su mu tijekom jugoslavenskih ratova dodijelili mediji skloni Miloševiću.

Haški tribunal osudio je Mladića na doživotni zatvor 22. studenoga 2017. za genocid u Srebrenici i druge zločine.

Njegova obrana, ali i tužitelji žalili su se na presudu, potonji jer je Mladić oslobođen nekih optužbi.

Vojska i policija bosanskih Srba je u genocidu u Srebrenici 1995. ubila oko 8000 muslimanskih muškaraca i mladića.

Žalbeni proces koji sada vodi Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove odgođen je već tri puta od 22. ožujka da bi napokon počeo jučer. Mladić bi se danas mogao obratiti sudu. 

Pravomoćna presuda se ne očekuje prije 2021.

S obzirom da je "srebrenički krvnik" Mladić već preživio niz moždanih udara i krhkog je zdravlja, mnoge rođaci žrtava strahuju da će on umrijeti prije nego što se okonča rasprava o njegovoj odgovornosti. 

To se već jednom dogodilo i to glavnom akteru u jugoslavenskim ratovima. Slobodan Milošević preminuo je od srčanog udara 2006., mjesecima prije presude pa je, pravno gledano, umro kao nevin čovjek.