Gotovo tri godine nakon pokretanja tužbe Udruge Franak protiv osam banka i dvije presude, konačni ishod pravne bitke potpuno je neizvjestan. Iako se iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda može iščitati da je grijeh u stvaranju kreditnog balona u 'švicarcima' u najmanju ruku podijeljen među akterima – bankama i korisnicima kredita te da bi bilo najbolje prokušati postići izvansudsku nagodbu, ni jedna ni druga strana ne prihvaćaju kompromisna rješenja. Naprotiv, zadržavaju maksimalistički pristup i spremne su nastaviti pravnu bitku do potpunog iscrpljenja
Dok je prvostupanjska presuda suca Radovana Dobronića donekle opravdala maksimalističke zahtjeve Udruge Franak, drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda naklonjenija je bankama. Međutim, očekivanja da bi se temeljem te presude moglo postići kompromisno rješenje ubrzo su se pokazala neutemeljena. Unatoč jasnoj poruci suda da nijedna strana nije do kraja u pravu, obje su zadržale početnu poziciju.
Banke su zadovoljne drugostupanjskom presudom, jer je 'pala' valutna klauzula, a ublažena je i presuda vezana uz promjenjivu kamatnu stopu. Iako je ostala formulacija da je ništetan način na koji je ugovarana promjenjiva kamatna stopa, sud bankama nije naložio kako i u kolikoj mjeri trebaju obeštetiti klijente.
Ohrabreni znatno povoljnijom pozicijom, bankari nisu spremni ni na kakav kompromis. Štoviše, očekuju da će Vrhovni sud ukinuti i preostali dio presude. Iako nema sumnje da su navlačenjem građana na kredite u švicarcima kršili pravila o zaštiti potrošača, bankari poručuju da su sve radili po propisima.
Kao ni bankari, ni Udruga Franak ne odstupa ni milimetra od početnih zahtjeva. Od banaka traži punu odštetu za preplaćene kamate, a ustraje i u zahtjevu za poništavanjem valutne klauzule u švicarskom franku.
Članovima savjetuju da od banaka traže preplaćenu razliku zbog neopravdanog podizanja kamatnih stopa,zatezne kamate za proteklo razdoblje te novi otplatni plan sa smanjenom glavnicom kredita.
Pritom idu još dalje: pozivaju i korisnike kredita s promjenjivim kamatama u drugim valutama (euro, kuna) da traže odštetu smatrajući da se presuda Visokog trgovačkog suda odnosi i na njih.
U udruzi barataju procjenom da su banke samo na kreditima u švicarskim francima oštetile korisnike za 8,5 milijardi kuna (2,5 milijarde kuna preplaćenih kamata i šest milijardi tečajnih razlika). Kada se u računicu uključe krediti u eurima i kunama, taj je iznos višestruko viši i za banke potpuno neprihvatljiv.
Kada je riječ o valutnoj klauzuli, Franak će zahtjev za njezinom revizijom pred Vrhovnim sudom osnažiti primjerom Austrije čija je središnja banka 2006., čim su se pojavili krediti u švicarskim francima, objavila brošuru u kojoj je potrošačima detaljno objasnila valutni rizik kod ugovaranja valutne klauzule te takav način ugovaranja nazvala spekulacijom koja nije prihvatljiva u dugoročnim kreditima.
Udruga Franak svojim je članovima pripremila predloške pomoću kojih će moći tražiti vraćanje preplaćenih kamata i na taj način ponuditi bakama izvansudsku nagodbu, ali već sada je jasno da je to samo taktički potez od kojeg nitko ne očekuje pozitivan rezultat. Zato se već na konferenciji za novinare u srijedu više govorilo o sljedećem koraku - privatnim tužbama, nego o mogućoj nagodbi.
Nevolja za dužnike je to što privatne tužbe znače visoke troškove, uz neizvjestan ishod postupka. Banke upravo igraju na tu kartu očekujući da neće biti puno onih koji će se u općoj besparici odlučiti na parničenje. Stoga se može očekivati da će većina dužnika ipak pričekati presudu Vrhovnog suda, nakon koje će sve biti puno jasnije.
