S kim sam se to ja obračunala, molim vas? A Dubravka Šuica je primjer političke beskrupuloznosti. Ona se usudila reći da ja radim za SDP. Pokušala me diskreditirati i to na prizeman i primitivan način. Naravno, to je učinila tek kad više nisam bila na vlasti. Ona dobro zna da ne bi bila na listi za parlamentarne izbore da je ja nisam tamo stavila, unatoč protivljenju nekih kolega.

Je li Vas iznenadilo to što je ona bila prva na listi na izborima za Europski parlament s obzirom na to da, kada se usporedi s drugim ljudima na listi, i nema pretjerano iskustva u vanjskoj politici?

Ne, nije me iznenadilo. Ona je u ovom trenutku podobna i to je dovoljna kvalifikacija. Tu se nalazi i Zdravka Bušić, koja je također europarlamentarka. Ona je dobra osoba, ali je napustila HDZ i otišla s Pašalićem u Hrvatski blok i bila je izvan HDZ-a u svim onim najtežim trenucima kad smo se borili za status kandidata, za otvaranje pregovora, za deblokadu, za otvaranje i zatvaranje poglavlja 23. Ona je ušla u HDZ 2012. Tu je i Ruža Tomašić koja je u vrijeme naših teških pregovora tutnjala protivno europskim vrijednostima. To čini i danas. Ona nije svjesna da, kad govori da Hrvatska nije spremna za Europsku uniju i da Hrvatska ulazi na koljenima i kad govori da Domovinski rat nije završio, ne govori istinu. Europski parlament, Europska komisija i izvjestitelj za Hrvatsku govore da smo spremni, a ona i nakon što je izabrana da tamo promiče europske vrijednosti, govori da Hrvatska nije spremna. Za mene to nije domoljubna politika.

Kako ste Vi doživjeli izjavu Ruže Tomašić o 'gostima u Hrvatskoj'?

Ta je izjava, naime, protuustavna. No činjenica je da je da ta politika danas postaje uzor nekima u HDZ-u.

Kako uopće gledate na to novo, desno usmjerenje HDZ-a?

Nikada to nije bila Tuđmanova politika. On je, dapače, stvorio HDZ kao zajednicu mislećih ljudi za Hrvatsku, ali okupljajući i lijevo i desno i centar HDZ-a. Tuđman je bio antifašist, on je u temelje našeg europskog puta ugradio prava nacionalnih manjina, Tuđmanova je odluka bila abolicija više od 22 tisuće pripadnika paravojske. Njegova je odluka bila mirna reintegracija, Tuđmanova je odluka bila oprost o kojem je govorio 1997. u Vukovaru gdje se Stanimiroviću imenom i prezimenom nije obratio kao gostu, nego kao jednom od čelnika lokalnih Srba i izgovorio povijesne rečenice o pobjednicima koji opraštaju. Tuđmanova politika je bila drugo i različito od ovoga što se danas želi prikazati kao povratak Tuđmanovim korijenima.

Stvara se dojam, i na osnovi rezultata na izborima za Europski parlament, da desnica u Hrvatskoj jača i da takva jedna retorika prolazi kod građana.

Treba uzeti u obzir broj birača i izlaznost na izbore, koje je bila jadna za što su odgovorni svi koji danas nešto znače u politici, bilo lijevo ili desno. Duboka kriza u kojoj se nalazimo i neka vrsta besperspektivnosti sigurno jedan dio birača čini malodušnima i takvi ostaju doma. Birači desnice su tradicionalno savjesni i organizirani. Podsjećam, međutim, na ovim zadnjim izborima za Europarlament, za HDZ je glasalo oko 233 tisuće birača, a na parlamentarnim oko 550 tisuća. I, naravno, većina građana ne misli da je Hrvatska samo za Hrvate i da su svi drugi gosti.

Za uspjeh desne struje, ali i same Ruže Tomašić vjerojatno je zaslužna i komunikacija premijera Zorana Milanovića, koji se zbog toga našao na udaru dijela javnosti. I sami ste bili premijerka; kako gledate na njegovo komuniciranje s javnošću?

On komunicira sve lošije. Od njegovog prvog nastupa u Saboru koji je bio dobar, Milanović kao da je izgubio dah. Razumijem nervozu, ali ne razumijem zašto pokazuje nelagodu i napetost. On, međutim, još uvijek ima neku vrstu kredita, osobito kod medija, da napravi zaokret. Nepotrebne su svađe sa zastupnicima. Najlakše je odgovarati argumentima, bez diskvalifikacija, mirno i sabrano. To se uvijek isplati.

Nervoza premijera Milanovića vjerojatno dolazi i zbog teške gospodarske situacije u državi. Trebaju li Hrvatskoj prijevremeni izbori, za što se zalažu Vaši kolege iz HDZ-a?

Vjerujem da je to balon koji se legitimno koristi u političkom prostoru, no ne mislim da iza toga stoje stvarne namjere i stvarna želja da dođe do izbora. Dok Vlada ima stabilnu većinu u parlamentu do tada može raditi. U slučaju moje Vlade, bilo je zahtjeva za padom i pritisaka da se ne izglasa proračun pa je predsjednik Josipović 2011. imao konzultacije zbog intencije da se raspišu izbori, ali se to nije dogodilo. Vlada mora brže, odlučnije i bolje.

Ako hipotetski i zamislimo da Vlada izgubi potporu većine u Saboru, smatrate li Vi da je HDZ spreman preuzeti vlast?

Suzdržat ću se trenutačno od komentara zbog vlastitog dostojanstva.

Jedan od aktualnih problema u Hrvatskoj jest i uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru. Jeste li skloni stavu Vlade da se zakoni moraju provesti ili smatrate da treba odgoditi uvođenje ćiriličnih natpisa u Vukovaru?

Ja sam legalist i smatram da se zakoni moraju provoditi, ali se slažem, s braniteljima i obiteljima nestalih i poginulih da je to vrlo osjetljivo pitanje. Kad imate s jedne strane pravnu državu koju treba braniti i čuvati, a s druge strane ljude koji smatraju da je jedan dio učvršćivanja te prave države teška uvreda za njih, onda je stvar političke mudrosti pokušaj mirenja te dvije okolnosti i tih činjenica. Povukla bih paralelu s prosvjedima nakon prvostupanjske presude Markaču i Gotovini, kad su braniteljske udruge tražile ultimativno prekidanje pregovora s Europskom unijom i kada je val prosvjeda zaprijetio stabilnosti države. Odlučila sam pozvati najistaknutije i najutjecajnije čelnike braniteljskih udruga na razgovor. Milanović je, prvi put kada se problematiziralo pitanje ćirilice, trebao otići u Vukovar i razgovarati s ljudima, pitati za savjet. Branitelji bi to cijenili, baš zato što je ljevičar.

Iz SDP-a su davali signale da postoji mogućnost da se iz uvođenja dvojezičnosti izuzmu mjesta poput Ovčare i Memorijalnog groblja. Bi li to bilo kompromisno rješenje?

To bi bilo podnošljivo rješenje.
256376,255859,248296,246605Vaš prvi potez nakon isključenja iz stranke bilo je oformljivanje Kluba zastupnika s Nevenkom Bečić i Željkom Kerumom. S obzirom na to da ste posljednjih mjeseci često kritizirali zastupnike koji ne dolaze u Sabor, nije li pomalo licemjerno da u Klub zastupnika ulazite s osobom koja je po saborskim statistikama najneaktivniji zastupnik i kojeg mjesecima nije bilo u Saboru?

Klub je interesna skupina, nismo potpisali koaliciju. Mi smo samo pronašli prostora za rad. Moj interes je jasan i rekla sam da želim proširiti politički prostor koji mi je HDZ želio smanjiti na minimum. Razloge gospođe Bečić i gospodina Keruma moraju tumačiti oni sami. Prvi impuls kod njih kad su shvatili da je odluka HDZ-a u mom slučaju konačna, bio je ljudski. Za razliku od mojih kolega iz kluba HDZ-a koji nisu pitali mogu li taj progon podnijeti, njih dvoje se zabrinulo. Moje stajalište o dolasku i nedolasku u Sabor je isto za sve. Ljudi koji su izabrani, moraju dolaziti. To vrijedi za Keruma jednako kao i za šefa HDZ-a.

Je li Vas netko iz Kluba HDZ-a pitao da se pridruži Vašem novoosnovanom Klubu zastupnika?

Ni s kim iz HDZ-a nisam razgovarala o Klubu. Međutim, ima ljudi koji su nezadovoljni, pa i tom činjenicom što sam protjerana. Imam informacije da su svi na koje se sumnja, bili pozivani na razgovore.

Do kraja mandata ostajete saborska zastupnica. Što nakon toga, razmišljate li o osnivanju stranke?

Vidjet ćemo.

Luka Bebić nakon odlaska iz politike piše memoare. Razmišljate li Vi o pisanju knjige o svom političkom životu?

Pišem, polako... Ne treba odustajati... Zlu nikada ne smijemo dopustiti da pobijedi.