Željko Šelendić je rekao da nema nikakvih saznanja o ubojstvu Ive Pukanića, s kojim je bio prijatelj, ali ga nije vidio godinu dana prije ubojstva te stoga ne zna ništa o prijetnjama niti o njegovom pisanju o duhanskoj mafiji.

Prema riječima Ratka Kneževića, Šelendić je Pukaniću prije više godina nudio pet milijuna njemačkih maraka da prestane pisati o duhanskoj mafiji, no on je to opovrgnuo. Rekao je da ne poznaje Ratka Kneževića niti Zorana Đinđića

Šelendić je rekao da je razmišljao o tužbi zbog Kneževićevih izjava na sudu, ali da inače čita razne gluposti u medijima te da je odustao.

Na zagrebačkom Županijskom sudu svjedočili su i vještaci za balistiku i biološke tragove koji su istraživali pušku kojom je Bojan Gudurić, tvrdi tužiteljsto, trebao pucati na Pukanića ako zataji eksplozivna naprava.

Biološka vještakinja Marijana Macan potvrdila je da su na pušci pronađeni tragovi više osoba, ali da se mogao identificirati samo Gudurićev DNK, jer su ostali bili oskudni. Na pitanje obrane rekla je kako misli da nije moguće da se Gudurićev DNK prenio na pušku preko nekog drugog predmeta, nego je on morao biti u direktnom kontaktu s puškom.

Balističar Mirko Zebić kazao je da je puška najbolja za gađanje s udaljenosti od 150 metara. Prvooptuženi Robert Matanić postavio mu je pitanje o optičkom nišanu na snajperu i, nezadovoljan odgovorom da se na 50 metara kroz nišan vidi kao da je snajperist udaljen 1,5 metara od mete, odgovorio: 'Mislim da to nije točno, jer imam nekih iskustava s oružjem.' Na to je Mataniću sutkinja Ivana Kršul odgovorila da će imati priliku u obrani reći s čime je sve imao iskustva.

Kako obrani nije bilo jasno je li optički nišan za dnevno ili noćno gađanje, zatražili su dodatno vještačenje snajpera, što je sutkinja prihvatila. Suđenje se nastavlja 24. svibnja ispitivanjem krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića, koji svjedoči iza zatvorenih vrata.