Put do društva najboljih, onih koji dolaze s ponajboljih svjetskih sveučilišta poput Oxforda ili Bremena, priča Marko, višeslojan je i iscrpan.

Obično, kaže, onaj završni i najteži krug traje i po tjedan dana te se odvija u Berlinu, međutim zbog epidemije ove se godine sve organiziralo online, a da bi se stalo uz bok s najboljim svjetskim studentima trebalo je najprije poslati motivacijsko pismo i ispuniti obrazac o iskustvu.

– To je prvi selekcijski krug, a onda slijedi test inteligencije, test osobnosti, intervju s vanjskom tvrtkom, prezentacija vlastitog istraživanja pa petminutno predavanje, potom intervju sa zaposlenicima Instituta i individualni intervju s mentorom. Cijeli taj drugi krug inače se odvija u Berlinu i traje tjedan dana, ali ove godine je sve bilo online, priča Marko za Novi list.

Vinske mušice

Na svoje doktorsko mjesto odlazi u siječnju, a radit će u laboratoriju dr. Igora Iatsenka na projektu »Deciphering pathogen factors involved in and host immune responses to co-infections using Drosophila melanogaster as a model«, odnosno tri će godine raditi na istraživanju važnosti mikrobioma crijeva prilikom zaraze patogena na modelima organizma vinskih mušica. Upravo su vinske mušice ono čime se Marko i do sada bavio.

– Proveo sam dvije godine radeći na studentskom istraživačkom projektu FoodGutBrain, pod mentorstvom Ane Filošević, a riječ je o istraživanju prehrambenih utjecaja na mikrobiom crijeva i aktivnost na modelnom organizmu Drosophila melanogaster u Laboratoriju za bihevioralnu genetiku, a to je jedini hrvatski laboratorij koji koristi vinske mušice. Vjerujem da je upravo to mom novom mentoru na Istitutu Max Planck puno značilo, jer i njegov laboratorij radi upravo s vinskim mušicama, priča Marko.

Riječki laboratorij vinske mušice koristi za otkrivanje genetskih procesa koji se u mozgu aktiviraju nakon konzumiranja opojnih droga, metamfetamina i kokaina, a vinska mušica se već dva desetljeća koristi kao modelni organizam u istraživačkim laboratorijima kako bi se otkrilo kako početno konzumiranje opojnih droga mijenja funkcioniranje mozga i kako te početne promjene tijekom vremena dovedu do razvoja ovisnosti. Marko za sebe kaže da su ga oduvijek privlačile biologija i kemija pa je tako prilikom odabira fakulteta prijavio sve one ustanove koje imaju programe iz tog područja, a Odjel za biotehnologiju bio je najsličniji željenom studiju farmacije.

Kao dio sedme generacije Odjela Marko je nedavno diplomirao i to ispitujući odgovaraju li deklaracije na lignjama u trgovinama onome što je u pakiranju. – Za potrebe diplomskog rada provodio sam različita DNA testiranja, a na kraju sam došao do podatka da 9 posto ispitanih proizvoda nije imalo točnu deklaraciju, što je manje od svjetskog prosjeka, kaže Marko.

Od jutra do mraka

Iako diplomu već ima u rukama, od laboratorija se još uvijek nije odvojio te i dalje u njega svraća, a bit će tako, kaže, sve dok ne ode u Njemačku gdje je također spreman boraviti u laboratoriju od jutra do mraka.

– I tijekom studija volontirao sam u laboratoriju. Znao sam prije predavanja od 6 do 11 ujutro doći u laboratorij pa otići na predavanje i onda se opet vratiti u laboratorij. Imam iskustva rada u laboratoriju i u Višnjanu, kao i u Laboratoriju za morsku genomiku Morske biološke postaje Piran gdje sam provodio puno radno vrijeme za potrebe diplomskog rada, priča Marko za Novi list. Rad na vinskim mušicama i lignjama nije jedini istraživački rad u koji se upustio, jer iza sebe ima i eksperimentalni rad na temu »Proizvodnja i analitika osnovnih parametara kakvoće vina Belica«, kao i niz sudjelovanja na kongresima, simpozijima i konferencijama.

Za vrijeme studentskih dana bio je i demonstrator, ali i uključen u sve aktivnosti Odjela koje je odrađivao na volonterskoj bazi. Naime, Marko je bio voditelj tima od čak 30 volontera projekta Putujući znanstvenici čiji je cilj popularizacija znanosti i to u najmlađoj dobi. Tako je s kolegama osmišljavao i organizarao radionice po školama i vrtićima u Primorskoj-goranskoj i Istarskoj županiji te manifestacijama u Rijeci i Zagrebu.

– To je projekt koji financijski podupire Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci, a pored toga sudjelovao sam i u radu Udruge studenata Odjela za biotehnologiju koja ima više od deset aktivnih projekata i u svima sam sudjelovao i volontirao, kaže Marko.

Volonterizam

Na listu svojih studentskih obaveza uvrstio je i posao studentskog pravobranitelja, ali i predsjednika Studentskog zbora Odjela za biotehnologiju, a ima na toj listi cijeli niz drugih projekata i aktivnosti čiji je zajednički nazivnik volonterizam. Tako je tu i studentski projekt Senzo-Ri, čiji je bio voditelj, a projekt Putujući znanstvenici trenutačno je dio i EPK 2020. i projekta 27 Susjedstava – susjedstvo Kampus. Ima Marko na svojoj listi i raznih nagrada, poput prvog mjesta na STEM Games 2019. Case study međunarodnom natjecanju – Science ili pak drugog mjesta nacase study natjecanju Realitator 2018. Na toj su listi i volontiranja u humanitarnim akcijama.

Zapravo, teško je nabrojati čime se Marko za vrijeme studija sve bavio, a sam kaže da je u pet godina studentskog života prošao sve što se proći moglo. Sad, kada broji sitno do odlaska iz Hrvatske, ostaje mu još koji mjesec volontiranja u laboratoriju koji vodi prof. dr. Rozi Andretić-Waldowski koja za njega kaže da je izuzetan student te da se nada nastavku suradnje, a upravo to i Marko priželjkuje, jer kako otkriva, plan mu je vratiti se kući.

– Zapravo nisam želio ići u inozemstvo. Oduvijek sam govorio da želim ostati u Hrvatskoj i da ovdje postoji laboratorij kao na Institutu Max Planck sigurno ne bih otišao. Plan mi je završiti vani i postdoktorat i kada steknem iskustvo vratiti se ovdje na docenturu. Volio bih živjeti i dalje u Mošćeničkoj Dragi u kojoj sam odrastao i raditi u laboratoriju, ali i prenositi znanje studentima, jer za mene jedno bez drugoga ne ide, zaključuje Marko za Novi list.