Njemačka savezna skupština u nedjelju će se sastati u berlinskom Reichstagu kako bi izabrala novog predsjednika države i, prođe li sve u skladu s očekivanjima, odabir Joachima Gaucka značit će da će Saveznom Republikom ubuduće prvi put upravljati dvoje političara poniklih iz nekadašnje Demokratske Republike Njemačke (DDR)
Iznimno popularni 72-godišnji istaknuti borac za ljudska prava i luteranski pastor neće biti jedini kandidat, jer je radikalna ljevičarska stranka Die Linke istaknula Beatu Klarsfeld, ali se očekuje da će Gauck biti izabran plebiscitom 620 zastupnika i predstavnika saveznih država, dok bi kandidatura 'loviteljice nacista' trebala biti tek simbolična.
Na čelu njemačke savezne vlade od 2005. je Angela Merkel, nekadašnja državljanka DDR-a, čiji je život, kao i Glauckov, obilježen protestantskim vrijednostima zahvaljujući ocu pastoru.
Iako sociolog sa Sveučilišta u Jeni Raj Kollmorgen tvrdi da su 'istočni Nijemci dramatično podzastupljeni na najvišim funkcijama' u Saveznoj Republici Njemačkoj, jer nema nijednog ministra iz tog dijela zemlje, nijednu parlamentarnu skupinu ne predvodi istočni Nijemac, a i u upravama najvećih poduzeća su samo zapadni Nijemci. Politolog sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu Klaus Schroeder smatra da je 'dolazak dvoje istočnih Nijemaca na najviše državne dužnosti rizičan, a Kollmorgen dodaje kako se 'njihov dolazak na vlast poklapa s političkim krizama'.
Joachim Gauck određen je za predsjedničkog kandidata nakon što je njegov prethodnik Christian Wulff, kojeg je Merkel 2010. osobno odabrala za taj položaj, morao odstupiti zbog korupcijskog skandala.
Gauck je poznat kao osoba koja jasno i bez okolišanja iznosi svoja stajališta, a kao vrline koje ga krase ističu se karizmatičnost i pristupačnost, dar da riječima pokrene ljude i predano protuvladino djelovanje u doba Istočne Njemačke, što su istodobno slabosti kancelarke Merkel.
Upravo su to možda razlozi zbog kojih se izrazito snažno protivila njegovoj kandidaturi sve dok koalicijski partneri - Slobodni demokrati - nisu otvoreno stali iza Gaucka, prisilivši je na uzmak.
'Mislim da će Gauck Angeli Merkel biti pomalo neugodan jer nije član nijedne stranke i zato neće morati poštivati stranačka stajališta', rekao je Norbert Robers, Gauckov biograf koji ga poznaje 20 godina.
'Gauck je netko tko može dirnuti ljude riječima onako kako to Merkel ne može. Bit njegovog protestantizma je radost, a bit njezinog protestantizma je dužnost', rekao je politolog sa Sveučilišta u Bonnu i biograf Angele Merkel Gerd Langguth
Očekuje se da će Gauck kao predsjednik promicati njemu najvažniju temu 'slobode', koja Merkel, unatoč istočnonjemačkim korijenima, nije osobito bliska, a neke članove njezine Kršćansko demokratske unije (CDU) brine mogućnost da članstvu stranke, koje je u velikoj većini katoličko, bude problematično privikavanje na činjenicu da dva tako važna položaja u državi obnašaju protestanti s istoka zemlje.
Zbog svega toga analitičari smatraju da bi, unatoč međusobnim vrlo dobrim odnosima, politički suživot Merkel i Gaucka mogle obilježiti i sporadične napetosti. Njemački predsjednik ima većinom ceremonijalnu funkciju, ali osobe na tom položaju obično se u javnosti smatraju moralnim kompasom društva i njihova riječ ima veliku težinu u javnosti.
Gauckov život u bivšem DDR-u obilježen je iskustvom kad je u dobi od 11 godina 1951. svjedočio događaju kad su dva agenta zloglasne tajne službe Stasija ugurala njegovog oca u plavi Opel i odveli ga u nepoznato - poslije se ispostavilo u sovjetski gulag - odakle se vratio tek za četiri godine. Iz tog razloga je bilo kakvo zbližavanje s vlastima Gaucku bilo pšotpuno nezamislivo, pa je 1970. već postao poznat po snažnim kritikama režima, zbog čega je i sam došao u fokus Stasija.
Arhivski dokumenti pokazuju da ga je istočnonjemačka tajna policija smatrala 'nepopravljivim antikomunistom' koji je zlorabio svoj položaj pastora u Rostocku kako bi mladež pretvorio u neprijatelje države. Za razliku od Gaucka, otac Angele Merkel Horst Kasner pripadao je krilu Protestantske crkve koja je surađivala s političkim sustavom.
Poslije mu je povjeren osjetljiv posao nadgledanja dokumenata zloglasnog Stasija, pri čemu se odupro pritisku zapadnih Nijemaca da osjetljive arhive preseli u njihov dio države, ali i sunarodnjaka s istoka koji su tražili da ih potpuno uništi, te ih uspio zadržati u Berlinu kako bi služili za akademsko istraživanje i bili dostupni svim građanima koji žele pročitati vlastiti dossier.
To mu je donijelo golem ugled i popularnost u narodu, ravne onima koje uživa kancelarka Merkel.
