Pitanja za blog Sexomat možete postavljati na ovaj e-mail, a Rujana će vam odgovoriti što je prije moguće.

Ostale tekstove Rujane Jeger pročitajte ovdje. 

Draga Rujana,

dogodilo mi se nešto što još ne mogu reći svojim najbližim prijateljicama, a trebala bih negdje početi. Možda nisam zato što ne želim slušati o tome kako sam sama za sve kriva.

Činjenice: bili smo u vezi na daljinu ali se nismo vidjeli osim preko Skype-a, dopisivali smo se i čuli telefonom, on je bio na dugom studijskom putovanju još u trenutku kada smo počeli komunicirati preko Facebook-a, inače je odavde ali živi u inozemstvu.

Tako su prolazili mjeseci i ja sam bila sigurna da sam našla srodnu dušu. Natprosječno pametan, ambiciozan, zgodan. Razgovarali smo o susretu, maštala sam o tom trenutku, zatim su se stvari zakomplicirale, njemu je umro djed, obitelj se umiješala u naše planove pa se sve još odužilo jer je on imao posla da sredi ostavštinu i tako. Naša komunikacija nije gubila na intenzitetu, bila sam u oblacima ali sam žarko željela da se konačno dotaknemo.

Odlučila sam napraviti prvi korak i kupila sam kartu, on me dočekao u zračnoj luci, došli smo kod njega i nabrzinu nespretno vodili ljubav. On je zaspao. Osjećala sam se prilično glupo, ali sam mislila da je izmoren svim tim obiteljskim poslovima i da se to svakome može dogoditi.

Ujutro me nije probudio, sjedio je za računalom i pio kavu kada sam sišla u prizemlje.

Zagrlila sam ga i pokušala mu sjesti u krilo, ali nije bio baš oduševljen. Zatim je odjednom ustao, uzeo me za ruku i poveo natrag gore u sobu. Očekivala sam strast, ali to nije bila strast. Bacio me na krevet, licem prema dolje i tako čvrsto držao da su mi ostale masnice na rukama i bedrima. Bez ikakve predigre, poljupca razgovora divljao je po meni dok sam plakala i nije mi dao da se okrenem ni da ga pogledam. Zatim se obukao i rekao da mora na posao i da su mi ključevi u vratima, čujemo se.

Ostavio me uplakanu i samu u kući u stranom gradu.

Osjećala sam se silovano. Dogovorili smo se da ostanem tjedan dana, no ja sam se istoga dana vratila kući. Poslala sam mu poruku da odlazim. Odgovorio je nešto posve neodređeno, kao da je netko drugi.

Da skratim, od kuće sam mu poslala dugi e-mail i rekla mu da se osjećam iskorišteno i da ne razumijem što sam napravila da zaslužim takvo ponašanje. On je odgovorio da je zbunjen, da mu je umro djed i da je ovo za njega teško razdoblje. Nije se ispričao, pitao me kako sam, ništa. Obrisala sam ga s liste prijatelja na Skype-u i Facebook-u.

Znam da sam htjela seks s njime, zašto se onda osjećam silovana? Što s tim čovjekom nije u redu i kako to nisam shvatila tokom 5 mjeseci dopisivanja i razgovora?

Razočarana u muškarce

Draga RuM,

znaš kako uvijek susjedi za nekog serijskog ubojicu nakon osamsto epizoda u kojima ga gledamo kako čereči sve živo kažu: "Bio je tako drag, tih i dobar susjed. Uvijek je pomogao očitati plin jer je visok&crn&zgodan a i rado je pomogao posuti vrt pužomorom da mi ne pojedu ruže! Jeste li sigurni da je baš on ubio sve njih?!"

Uostalom, vjerujem da mu na sudu ne bi upalilo: "Gospodine, suče, ovo je jako teško razdoblje za mene...." E pa ako oni među kojima je cijelo to vrijeme masovni ubojica živio nisu to skužili, kako misliš da si ti mogla preko Skajpa ustanoviti da čovjek nema empatije?

Međutim, to nije izgovor niti razlog da ti zbog njega sada proživljavaš teško razdoblje.

Uostalom, onda bi mogla uzeti šaku otrova za štakore, pobacati je po parkovima ili susjedi u čaj i poslije reći da je "Ovo jako teško razdoblje za tebe" i tako perpetuirati taj zatvoreni krug nasilja i zla. Očito je čovjek sociopat i meni se čini da si mu bila zgodan odmak, virtualna paralaelna stvarnost u koju je mogao pobjeći kada mu je to odgovaralo i tamo, po svemu sudeći - biti netko drugi. Netko tko to ne može biti u stvarnosti, svakodnevnom životu.

Svaka čast skajpanju, fejstajmanju i ostalim blagodatima tehnologije koje su do jučer spadale u totalnu naučnu fantastiku, da se podsjetimo - ali to je svejedno dvodimenzionalna komunikacija. Ja tako mogu komunicirati kada sam prisiljena, ali s ljudima koje dugo i dobro poznajem. Ne zaboravi da smo svi mi ipak jedna vrsta životinja, a znaš što životinje prvo naprave kada se sretnu - ponjuše jedna drugu. Tu sve počinje. Ljubav ili mržnja. Pošto imam pse, svakodnevno iznova gledam taj prvi trenutak upoznavanja i uvijek mi promakne (možda i zbog toga što su ljudska čula ipak drugačija, vid nam je razvijen na uštrb njuha i sluha) taj suptilni trenutak razmjene - čega? Feromona, emocije, gestikulacije ušiju, repa, pogleda - koji odlučuje hoće li životinje krenuti svaka svojim putem, potući se ili se početi igrati.

Mislim da smo, u velikoj mjeri i zbog tehnologije, toliko sposobni razmjenjivati svoje misli, riječi i osjećaje da smo uvjereni da je to ono najvažnije. Odnosno, da je to dovoljno.

Zar ti se nikada nije dogodilo da ti je netko antipatičan bez obzira na to što ti razum govori da je je u redu osoba, pametan, normalan, "dobar susjed" :)?

Ne znam je li to tzv."šesto čulo", ali ja taj mali glasić uvijek poslušam. Ali sigurna sam da ga ne bih osjetila drugačije nego uživo.

E sad, što se tiče tvog osjećaja da si silovana - moje je osobno mišljenje da si u tom slučaju silovana. Htjela si seks, ali nisi htjela takav seks i to si prilično jasno pokazala.

Osim toga, ljudi koji vole izrazito grubi seks u pravilu to jedno drugome unaprijed iskomuniciraju a obično postoji i neka lozinka kojom se prestaje s nekom radnjom. Među nama normalnima, ta je lozinka jedno obično "Ne!", a normalan muškarac, po mom mišljenju, kada vidi da žena plače, morao bi barem pitati je li sve u redu. Ma k vragu, morao bi mu se bar malo spustiti!

Međutim, svi znamo - da si otišla na policiju i ispričala da se već mjesecima dopisujete, dogovorili ste se za susret, jednom se već poseksali, prespavala si kod njega a drugi ste se puta poseksali "malo grublje" (jedina evidencija su vjerojatno masnice, koje si mogla dobiti i da si pokušala odglumiti jednu od scena "vrućeg seksa" koje nam Hollywood stalno servira/nameće kao sliku lude strasti).

Dakle, upravo kako si u početku i navela - u njihovim bi očima najvjerojatnije - bila bi "sama kriva".

Mogla si, naravno, uzeti hotelsku sobu i možda biti malo opreznija - ne skočiti mu odmah u krevet - ali prvi seks s njime ionako nije ukazivao na nikakvu patologiju, osim toga - tokom svih tih mjeseci ste razvili bliskorst koju možda nikada ne biste uspjeli "na živo"(to je moj novi izraz za odnose u realnom svijetu od krvi i mesa).

Po meni, kriva si samo za pretjerano oslanjanje na modernu tehnologiju i zanimarivanje vlastitih instinkata. A kazna za to sigurno nije ono što ti se dogodilo.

Ali mogla bi se, recimo, na tri mjeseca "skinuti" s Fejsa i inih sredstava za komunikaciju i malo više promatrati ljude, razgovarati s njima, i da - tu i tamo ih i ponjušiti.